Mnogo je onih koji su takvu ideju dočekali sa podsmijehom, koji nisu vjerovali u nemoguće, sve do proljeća '78. Pažnja cijelog svijeta je 18. maja te godine bila usmjerena ka Atini, gdje se održavala 80. sesija Međunarodnog olimpijskog komiteta, na kojoj je donesena odluka da domaćin Olimpijskih igara '84. godine neće biti švedski Geteborg, da to neće biti ni japanski Saporo, već Sarajevo.

U organizaciju Olimpijade se uključio grad, republika i cijela nekadašnja Jugoslavija, ali i obični građani koji su željeli dati svoj doprinos cijeloj priči.

Sarajevo je i zbog tog doprinosa 8. februara 1984. postalo centar svijeta, koji je gledao kako na Olimpijskom stadionu po prvi put u historiji jedna žena pali olimpijski plamen. Gotovo 1.300 sportista se u narednih 11 dana borilo se za medalje u 39 takmičenja. 7.825 akreditovanih novinara, fotoreportera i pomoćnog osoblja iz 41 zemlje svijeta je izvještavalo iz Sarajeva, uz televizijske prijenose koje je pratilo 2,5 milijarde gledatelja širom svijeta.

Ljubav Sarajlija na Valentinovo, 14. februara '84. je pripala mladom Slovencu. Jure Franko je očigledno bio oduševljen parolom „volimo Jureka više od bureka“, pa se publici odužio sjajnom drugom vožnjom u utrci veleslaloma i osvajanjem srebrne medalje, prve medalje koju je osvojila bivša Jugoslavija.

Imalo je Sarajevo i domaću predstavnicu, Bibiju Kerlu, koja se takmičila u četiri discipline brzog klizanja i to nakon samo godinu i pol treniranja tog sporta. Godine prolaze, a sjećanja na to iskustvo kod nje ne blijede.

Prije 32 godine je svijet bio podijeljen, a upravo je Sarajevo tih prohladnih februarskih dana uspjelo ujediniti sile koje su do tada bile nepomirljive. Najbolje do tada organizovane Olimpijske igre su ostale specifične i po nečemu što se ne može mjeriti brojem učesnika, medija ili kvalitetom sportskih borilišta.

Iako su od Olimpijskih igara prošle 32 godine, te Igre su u potpunosti promijenile naš glavni grad. Finac  Matti Nykanen je skokovima od 116 i 111 metara sa Velike skakaonice na Igmanu, pred oko 90.000 gledatelja, osvojio svoju prvu zlatnu olimpijsku medalju. Uspješnu sportsku karijeru je zamijenio pjevačkom, a kraj 90-ih je zbog finansijskih problema dočekao kao striper. Možda nije mogao gledati ono što se nekoliko godina ranije dešavalo oko skakaonice na kojoj je počeo pisati historiju skijaških skokova. Matti se kasnije oporavio, ali se igmanske skakaonice još uvijek, 32 godine nakon njegove pobjede i rekorda Igmana kojeg drži, još uvijek nisu oporavile. Nije se oporavio ni Olimpijski muzej, koji danas egzistira u privremenim, podstanarskim prostorijama.

Kao što je 70-ih godina prošlog vijeka ideja o Sarajevu kao domaćinu Olimpijade izazivala podsmijeh, tako bi bilo i danas. Ipak, čudo se te '78. dogodilo, a nada u novo čudo još uvijek živi u svim Sarajlijama.

Bili domaćini neke od narednih Olimpijada ili ne, samo sjećanje i zaostavština 14. Zimskih olimpijskih igara je dovoljna da s punim pravom kažemo da je Sarajevo krupnim slovima urezano u historiju sporta, a nama dokaz da smo, uprkos stanju u kojem se danas nalazimo, sposobni organizovati i biti bolji od ostalih u nečem tako velikom kao što su Olimpijske igre.

Novinar: Nedim Pobrić
Snimatelji: Alen Alilović/Igor Lončarević
Montažer: Emir Preljević