Mjesečno na zakup prostorija koje koriste diplomatsko-konzularna predstavništva trošimo 350.000 KM. Samo za sjedište misije pri UN-u u New Yorku mjesečno plaćamo 31.000 KM, a za konzulate u Milanu i Frankfurtu 18.600, odnosno 17.400 KM.

Pojedina predstavništva služe samo za rasipanje novca i „udomljavanje“ stranačkih kadrova, a to nije samo floskula koju koristi autor teksta, već činjenica potvrđena analizom Ministarstva vanjskih poslova BiH iz 2012. godine. U toj se analizi navodi primjer ambasada u arapskim zemljama, koje su najbrojnije, a poprilično neučinkovite i beskorisne. 

BiH ima 56 diplomatsko-konzularnih predstavništava, među kojima su 44 ambasade. O potrebi širenja ili sužavanja ove mreže bi se dalo raspravljati i to bi svakako trebala biti tema aktuelnog saziva Predsjedništva BiH, ali isti saziv, baš kao i svi prethodni, je kao prioritet postavio imenovanja novih kadrova koji bi trebali predstavljati BiH u svijetu. S obzirom da još uvijek nemamo zakon o vanjskoj politici, kriteriji koje ambasadori moraju zadovoljiti kako bi bili imenovani nisu definisani i mnogo je prostora ostavljeno za manipulisanje pri imenovanjima.

Tako su već na početku tekućeg mandata Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Mladen Ivanić smijenili niz ambasadora, uglavnom onih koje je u prethodnom mandatu imenovao Željko Komšić. Ivanićev ulazak u Predsjedništvo BiH je sigurno obradovao Lepu Babić, dotadašnju službenicu Ministarstva vanjskih poslova, koju je u to ministarstvo u svojstvu glasnogovornice svojevremeno uveo upravo Ivanić. Ona je imenovana za ambasadoricu BiH u Makedoniji.

Ivanić voli bliske saradnike nagrađivati diplomatskim misijama, pa je nekadašnjeg savjetnika Predraga Grgića imenovao za šefa Stalne misije BiH pri Vijeću Evrope, a Branka Neškovića, također nekadašnjeg savjetnika, ambasadorskim mjestom u Velikoj Britaniji. Nagradio je i kolegu iz SDS-a Lazara Mirkića, peradara koji se našao u ulozi ambasadora BiH u Srbiji. I Zoran Miličević je, na Ivanićevu inicijativu, iz kamenoloma Lapišnica u Istočnom Sarajevu uplovio u diplomatske vode i to kroz ambasadorsko mjesto u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Čovićev prioritet u Predsjedništvu je „prepravljanje“ poteza prethodnika, Željka Komšića, pa je na mjesto šefice Misije BiH pri EU vratio Lidiju Topić, koju je prethodno sa istog mjesta smijenio Komšić. Prikladno mjesto, šefovsko u Misiji BiH pri UN-u, je našao za Luciju Ljubić Lepine, kćerku Bože Ljubića. 


Lucija Ljubić Lepine

Tomislav Leko je, zahvaljujući Draganu Čoviću, stekao zavidno diplomatsko iskustvo, koje nadograđuje ambasadorskom pozicijom u Austriji. On je na Čovićev prijedlog 2003. godine postavljen za ambasadora BiH u Beogradu, iako u tom trenutku nije imao nikakvo diplomatsko iskustvo, ali ni validno državljanstvo BiH!


Tomislav Leko

Državljanstvo ovog Zagrepčanina, koji je naknadno u Grudama upisan u matičnu knjigu, je bilo predmet ispitivanja federalne policije, baš kao što su predmet istrage bile milionske finansijske malverzacije u Zagrebu. 

U matičnoj knjizi Mjesnog ureda Donji Mamići, općina Grude, na stranici 85, ime osobe upisane u posljednjoj rubrici bilo je prekriženo crvenom olovkom, a ispod njega je, mimo okvira, upisano ime Ivana Leke, oca našeg ambasadora u Austriji. Dan nakon što mu je izdata lična karta u Općini Grude, u matičnu knjigu u Donjim Mamićima upisano je i ime Tomislava Leke. Federalni su policajci otkrili da je u knjizi državljana običnom olovkom dopisana napomena: „Zvao Tomas iz MUP-a Grude da se izvrši naknadni upis i da se dostavi uvjerenje“.

On je 90-ih godina, kao kadar HDZ-a Hrvatske, izabran za direktora Zračne luke Zagreb, gdje je ostao do smjene 2001. godine.  Njegov nasljednik Zlatko Kožar naručio je od kompanije „Revizija Zagreb“ reviziju finansijskog poslovanja, koja je pokazala gubitke u iznosu od 46 miliona kuna. Istraga je pokazala da je gubitak nastao i zbog nepovoljnih poslovnih ugovora koje je Leko potpisao sa, između ostalih, mostarskom kompanijom „Eurobus Soko“, čiji je direktor u to vrijeme bio upravo Dragan Čović. Revizori su otkrili aranžman vrijedan četiri miliona kuna s firmom „Eurobus Soko“ o isporuci tri autobusa Zračnoj luci, s tim da je dva miliona kuna dato unaprijed. Dok je Leko bio direktor, autobusi nisu stigli u Zagreb. Nakon mandata u Beogradu, Leko je imenovan i za ambasadora BiH pri Misiji OSCE-a i Uredu UN-a u Beču.

Aktivnosti na čelu Udruženja „Međunarodno kumstvo djetetu“ iz Širokog Brijega su bile dovoljno dobra preporuka za Vesnu Ćužić, novu ambasadoricu BiH u Švedskoj. Još ranije je Čović bivšoj savjetnici Slavici Karačić, nekadašnjoj uposlenici Hypo Alpe Adria Banke u Mostaru i profesorici filozofije, „poklonio“ ambasadorsko mjesto u Argentini, a zatim u Vatikanu, gdje trenutno boravi.

I Bakir Izetbegović voli nagrađivati savjetnike ambasadorskim mjestima. Svog nekadašnjeg savjetnika Harisa Bašića je imenovao za ambasadora u Danskoj, a nekadašnjeg šefa obezbjeđenja njegovog oca, Harisa Lukovca, za diplomatskog predstavnika BiH u Jordanu. Kemala Mustafića, savjetnika Alije Izetbegovića, je postavio za ambasadora u Iranu. Neuspješni mandat u Ministarstvu razvoja, poduzetništva i obrta je Sanjin Halimović zamijenio šefovskim u Misiji BiH pri OEBS-u u Beču. 

Novi generalni konzul BiH u Štutgartu, Zvonko Mišković, je u diplomatske vode uplovio iz Privredne komore Posavskog kantona. Diplomatskim iskustvom će nadograditi dosadašnje iskustvo u peradarskom biznisu. 

Naročito je, kada su imenovanja ambasadora BiH u svijetu, ilustrativan primjer Nermane Hadžijahić, koja je imenovana za ambasadoricu BiH u Sloveniji nakon što je Fahrudin Radončić, kako tvrde iz njegove stranke, pri neformalnom sastanku sa Bakirom Izetbegovićem dao njen CV, a ona je 24 sata kasnije imenovana na novu poziciju. „Pogurao“ je to imenovanje i njen suprug, Zijad Hadžijahić, koji je zbog tog poteza ostao bez zaposlenja u Ambasadi SAD-a u Sarajevu. 


Nermana Hadžijahić

„Osumnjičeni su putem zaposlenika Američke ambasade u Sarajevu, Zijada Hadžijahića, pokušali izvršiti pritisak na pravosuđe BiH, kako bi se navedena istraga zatvorila u Tužilaštvu BiH, a zauzvrat su Zijadu Hadžijahiću obećali postavljanje njegove supruge na mjesto Ambasadora BiH u Sloveniji”, kazao je tužilac Božo Mihajlović na ročištu za pritvor Bakiru Dautbašiću i Bilseni Šahman.

Nije upitno da li BiH treba diplomatsko-konzularnu mrežu širom svijeta, pa čak nije upitan i njen obim. Upitan je sistem imenovanja podobnih i nerijetko nekompetentnih kadrova kao vid nagrade za određene stranačke zasluge i upravo taj sistem BiH godišnje košta na desetine miliona KM.

(Nedim Pobrić)