Kamere koje detektuju infracrvene zrake mogu biti višestruko korisne, smatraju stručnjaci iz Beča. Njena upotreba seže od oblasti ekološke tehnike do socijalne zaštite, spašavanja ljudi od nesreća...

- Danas bazno postoje dvije vrste detektora za infracrveno zračenje, i to termički detektori koji reagiraju na toplotu i fotonski detektori u kojim zračenje prouzrokuje kvantnofizičke procese - objašnjava rukovodilac centra za mikro i nanostrukture na TU Wien prof.dr. Gottfried Strasser.

Prvoj grupi pripadaju takozvani bolometri. Oni sadrže elektronske dijelove koje se zagrijavaju zračenjem i na taj način mijenjaju svoj električni otpor.

Fotonski detektori funkcioniraju na sasvim drugi način. U njima se apsorbuje infracrveno svjetlo, elektroni se na taj način nalaze u višem stanju energije te se potom ova promjena stanja elektrona mjeri. Poslije određene temperature detektor postaje neupotrebljiv, zbog čega se aparati većinom hlade tečnim azotom. Ukoliko je potrebno zahtjevno hlađenje, detektori postaju skupi.

TU Wien stoga je krenuo drugim putem - od kvantnih kaskadnih dektektora napravio je infracrveni sistem "array". Detektori se sastoje iz više slojeva s različitim elektronskim osobinama. Šumovi na slikama i snimcima su mali, hlađenje nije potrebno.

Razvijen je čip sa 8x8 piksela, koji ima infracrveno zračenje i reagira valnom dužinom od 4,3 mikrometra. Valna dužina na koju je optimiran detektor je podesiva, a to nudi zanimljive mogućnosti - infracrveno zračenje može podstaći vibracije i rotacije koje prati određena valna dužina.

Zbog toga različiti molekuli mogu apsorbovati različite infracrvene valne dužine, a svaki molekul ima specifičan infracrveni otisak na osnovu kojeg se mogu identificirati, saopćeno je iz Ureda Grada Beča u inostranstvu "EUROCOMM-PR Sarajevo".

(FENA)