"Antropolozi vjeruju da crvene usne služe kao podsjetnik na stidne usne. U novije vrijeme usne su gotovo uvijek našminkane u nijansama ružičaste ili crvene, a zatim se na to dodaje završni sloj sjaja kako bi izgledale vlažne i sjajne", objašnjava Diane Eckerman, autorica knjige “Prirodna istorija naših čula”. 

Ona dodaje da je takvo ponašanje žena zapravo podsvjesni pokušaj imitiranja sopstvenog fizičkog stanja tokom seksualne uzbuđenosti. 

Značaj i korištenje ruža mijenjao se kroz vijekove i nije uvijek aludirao na seks. Sumerska kraljica Puabi je bojila usne smjesom bijelog olova i usitnjene crvene stijene. Crvene usne tad su označavale visok društveni status. U Staroj Grčkoj crvena boja za usne bila je rezervisana uglavnom za prostitutke.

Početkom srednjeg vijeka crkva je kritikovala upotrebu crvenog ruža, ali u Engleskoj su žene ipak koristile boju ljiljana ili ruže, jer se to smatralo bojama “čistoće”. Mnoge žene su tad karmin proizvodile miješanjem ovčije masti i pirea od crvenog korjenja. Ljudi su u 16. vijeku vjerovali da je crveni karmin magičan i da čak može otjerati smrt.

U 19. vijeku kraljica Viktorija je javno proglasila šminku nepristojnom i šminkanje je postalo društveno neprihvatljivo. Ali, nagon žena u želji da imaju crvene usne bio je jači pa su se snalazile drugačije, i to tako što su usne trljale ili grickale da bi bile crvenije, prenosi Telegraf. 

(Adna Zukanović-Zilić)