Onog trenutka kad čuje signal i skoči u olimpijski bazen u Rio de Janeiru, Sirijka Yusra Mardini (18) neće biti pod pritiskom kao ostale plivačice.  Ona je sve samo ne obična tinejdžerica. Plivat će za reprezentaciju izbjeglica u Rio de Janeiru i za rezultat, a ne za svoj život i život sestre kao kad su završile u hladnom Egejskom moru nakon što im je usred putovanja otkazao motor. Yusra je u Siriji trenirala gimnastiku i plivanje. Obožavala je plivati, a otac joj je bio plivački trener. Njeni rezultati su obećavali, ali rat je sve naprasno prekinuo. U trenu se sve okrenulo, bazen u kojem je trenirala od malih nogu bio je uništen od bombi, a kad je jedna od granata pogodila njezinu kuću, porodica je prelomila.

- Morali smo otići. Znali smo da će biti opasno i da možda poginemo na putu. Ali već smo bili mrtvi u svojoj zemlji. Ništa nismo mogli napraviti - priča hrabra Yusra, koja je izbjegla sa starijom sestrom Sarah i dvojicom rođaka s očeve strane, piše 24sata.hr.

Stigli su do Libanona i Turske gdje su trebali brodom stići u Grčku. Zapravo su slijedili put koji je prije njih prošlo gotovo četiri miliona izbjeglica. Pronašli su brod i mislili su da su nadomak slobode.

- Bilo nas je 20 u brodu. Nakon pola sata otkazao nam je motor. Izgubila sam sve, stvari, odjeću, čak nisam imala ni tenisice - rekla je 18-godišnja Sirijka iz Damaska.

Brod je bio namijenjen za šest, sedam ljudi, a bilo ih je triput više. Kad se pokvario motor, nastala je panika. Na brodu su samo Yusra, njezina sestra i još jedna žena znale plivati. Svi su mislili da će se utopiti. No one su bez oklijevanja skočile u more i gurale čamac četiri sata, dok nisu stigle na otok Lesbos. Bile su potpuno iscrpljene. Sa svakim valom koji je udarao u brod, gubile su snagu. No nisu odustajale. Da nije bilo njih, vjerovatno bi se svi utopili ili umrli od žeđi.

No nije tu bio kraj njihovih muka. Kad su konačno došle do kopna, bile su nemoćne, umorne, gladne i žedne. Iako su izgubile veći dio stvari, sačuvale su novac i odmah su krenule po vodu i hranu.

- Vidjele smo neki restoran u Grčkoj i ušli smo kako bismo nešto pojele i popile. Bili smo užasno iscrpljene. No nisu nam dali jer su mislili da ćemo ukrasti nešto od njih. A rekle smo im da imamo novac. Nisu uopće htjeli slušati - priča Yusra.

Pametne sestre stavile su novac, mobitel i putovnicu u nepropusnu vrećicu.  

- Nakon nekog vremena ipak su nam dali da kupimo vodu. Vidjela nas je neka djevojka i poklonila nam je tene i hlače - ispričala je sirijska plivačica.

Na svom putu srela je mnoge dobre ljude, ali i mnoge koji si uzimaju za pravo da sude izbjeglicama i osuđuju ih jer, zamislite, neki od njih imaju skupe mobitele.

- Mnogi misle da izbjeglice nemaju dom, da nemaju ništa. Ponekad se čude kad izvadim iPhone. Kao, iPhone, vau. Misle da živimo tamo u nekoj pustinji. Ne, mi imamo sve kao i vi. Samo smo morali pobjeći od rata i strahota - dodaje Yusra koja će na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru biti dio reprezentacije izbjeglica.

Nakon izbjeglištva iz ratom pogođene Sirije i traumatičnog iskustva u Egejskom moru, Yusra i njezina sestra stigle su do Njemačke gdje su ih smjestili u izbjeglički kamp. Blizu je bio i plivački centar pa se Yusra prijavila i oduševila trener. Ispunila je olimpijsku normu i plasirala se u Rio.

- Mnogi u meni vide inspiraciju i neću ih razočarati. Želim pokazati da mi nismo samo žrtve, već i da možemo nešto postići. Mi smo kao svi drugi - rekla je Yusra. Danas živi u Berlinu i sanja o jednoj stvari o kojoj sanjaju i svi ostali sportaši.

- Naravno da sanjam medalju - rekla je Sirijka.

Yusra će se u Riju natjecati na 100 metara slobodno i delfin.

- Želim predstavljati sve izbjeglice u Riju i pokazati svima da nakon patnje i oluje dolaze mirni dani. Želim ih inspirirati da naprave nešto dobro u svojim životima - dodala je hrabra sirijska plivačica, za čiju se priču zainteresirao i Hollywood pa bismo uskoro o njezinom životu i hrabrosti mogli gledati na velikim platnima.



(Anesa Agović)