Osjetio je snažan udarac u nogu,more se ubrzo zapjenilo od njegove krvi. S naporom se okrenuo, a u oči ga je gledala velika bijela psina. Znao je da su u pitanju sekunde. Hoće li ga morska neman sustići ili će utočište pronaći na čamcu svojih prijatelja, pitanje je koje si je Slovenac Damjan Pesek panično postavio u listopadu 2008. dok je ronio u uvali Maloj Smokovi na Visu. Vojni specijalac i instruktor ronjenja Slovenske vojske iz Bleda imao je sreće. Iako doživotni invalid, uspio je spasiti živu glavu iz ralja opake životinje. U posljednjih 140 godina velika bijela psina posjetila je Jadransko more 60-ak puta. Susret s ubojitim raljama bio je koban za šestero ljudi. Preživio ga je jedino Pesek.

Krvoločna psina zgrabila ga je za lijevu nogu i gotovo je odgrizla. Do kosti mu je rastrgala mišić potkoljenice, teško ozlijedila arteriju i živce koji drže o pokreću stopalo.

'More je bilo prepuno krvi'

Desetak metara od obale, na isto tolikoj dubini, s ulovljenim gofom oko pasa plivao sam prema brodu na kojem su se odmarala dvojica mojih prijatelja. Ronio sam u odijelu s podvodnom puškom u ruci. Najednom sam osjetio snažan udarac u nogu. Ne znajući što je, okrenuo sam se. More je bilo prepuno krvi. Vidio sam ga, bio je to veliki bijeli. Gledali smo se oči u oči. Opet je nasrnuo na mene. Bilo je jezivo. Uhvatio sam ga za škrge i zabio mu strelicu podvodne puške u trbuh. Ranjena psina udaljila se samo na tren. Panično sam isplivao na površinu. Vrišteći sam dozivao prijatelje. Oštra peraja prilazila mi je sve bliže i bliže. Bio sam nemoćan promatrajući utrku tko će brže do mene. Samo za tren prijatelji su bili brži, prepričavao je Damjan Pesek liječnicima ljubljanskog instituta za rehabilitaciju Soča zastrašujući susret s bijelom nemani.

Prijatelji su ga odmah nakon napada prevezli u viški Dom zdravlja, a zatim su ga helikopterom Hrvatske vojske prebacili u splitski KBC. Splitskim će liječnicima, kaže Damjan, biti zahvalan dok živi. Liječenje i terapiju slovenski je vojnik nastavio u Ljubljani. 

- Svaku lučicu, uvalu i grotu Jadrana poznajem kao svoj dom. Svima sam uvijek govorio da je bijelu morsku psinu u Jadranu nemoguće sresti. I evo, sudbina se poigrala sa mnom da sam upravo ja u susretu s petometarskom bijelom psinom jedva izvukao živu glavu - prisjetio se nekoliko godina Pesek kobnoga listopadskog poslijepodneva 2008. godine.

Iako su hrvatski znanstvenici tvrdili da je podvodnog ribolovca ugrizla morska psina privučena krvlju koju je ispuštala tek ulovljena riba, Pesek to opovrgava. 

- To je budalaština. Od gofa nakon ulova nema krvi - kazao je Slovenac. 

Voli mora umjerenog tipa poput Jadrana

Najopasnija su mora oko Južnoafričke Republike i Australije u kojima velika bijela psina najčešće napada. Zalazi u sva mora, no najdraža su joj umjerenog tipa poput Jadrana. U Jadranu je prvi put ubila 1868. pokraj Trsta. Iduća žrtva velike bijele psine stradala je 60 godina poslije kraj Suska. U njezinim raljama 1955. stradao je plivač u Budvi, a susret s njom bio je koban i 1961. i 1971. u opatijskom akvatoriju. Posljednju je žrtvu neman ubila 1974. u Lokvi Rogoznici kraj Splita. Tad je stradao njemački turist. 

- Grabežljivu narav velika bijela psina pokazuje već u maternici, gdje proždire braću i sestre pa prežive samo najjači. Ženka na svijet donese od dvoje do 14 mladih - kazao nam je svojedobno prof. dr. Alen Soldo, vodeći rhvatski stručnjak za ribarstvo.

Krvoločne nemani mogu težiti do dvije tone, a narasti do 6,4 metra. Ipak, neki se kunu kako su vidjeli i psinu dugu devet metara. Iako ih kupači najčešće primijete zbog peraje koja viri iz vode, najopasnije morske nemani mogu zaroniti do dubine od 1300 metara. Najveća ulovljena jadranska bijela psina, od 5,7 metara, uhvaćena je u ljeto 2003. nedaleko od otoka Jabuke a njezin boravak u Jadranu povezan je s migracijama tune, koje su joj u našemu moru glavno jelo – objasnio je Soldo te dodao kako se hrane i drugim morskim psima, ražama, dupinima i tuljanima, piše 24sata.hr. 

Promatranjem psina pokazalo se kako ljude napadaju najčešće iz radoznalosti. S od pet do šest redova zubi dugih do sedam centimetara grizu snagom od nekoliko tona na četvorni centimetar, a njihove žrtve najčešće umiru od iskrvarenja. Bijela psina zbog pretjerana je izlova ugrožena, a zabranjeno ju je loviti i u Jadranu. Kazne su za izlov od 7000 do 30.000 kuna za fizičke te 200.000 kuna za pravne osobe.

Jadran pun bezopasnih psina opakog izgleda i teških nekoliko tona

Susrete s morskim psima, onima bezopasnima za ljude, u Jadranu su fotografirali ribari i kupači. Ribar iz Krka u ožujku 2009. ulovio je oko sedam metara dugu i tonu i pol tešku psinu gorostasnu. Iako najveći europski morski pas, hrani se planktonima. S gorostasnom psinom prije dva mjeseca susrela se i Slovenka Špela Kos.

Silvio Celebrin iz Porta na Krku prije nekoliko godina izvukao je golemu psinu dugu 8,2 metara. Psa modrulja lani su ulovili na pučini između otoka Jabuke i Blitvenice. Nakon sat vremena izvukli su psa od 250 kilograma. Ribar Boris Bakija iz Zadra dvaput je ulovio morskog psa lisicu. Ulov iz 2009. težio je 107 kilograma. Koćarica kraj Lastova imala je više sreće. Ulovili su lisicu od 4,8 metara i tešku 480 kilograma.

(24sata.hr / Merima Druškić)