Na glavnom pretresu održanom u junu ove godine Maksimović se izjasnio kao i na pripremnom da nije kriv.

Daliboru Maksimoviću optužnicom se stavlja na teret da je 9. maja 1992. godine kao pripadnik Vojske RS u mjestima Repovac i Glogova, općina Bratunac zajedno sa nepoznatim NN pripadnicima VRS ubio četiri Bošnjaka - Salkić Husu, Omera i Nezira kao i Muju Šaćirovića, dok je dvije Bošnjakinje držao u ropstvu, a jednu više puta silovao.

Maksimović je tokom glavnog pretresa naveo da nema nikakve veze sa događajima iz optužnice. Rekao je da je prije početka rata živio u selu Milići u kući sa majkom, očuhom i dva mlađa brata.

Rekao je da se iz Zaječara vratio u Miliće 1991. godine sa odsluženja vojnog roka. U toku odsluženja vojnog roka, tvrdi, nije bio na ratištu u Hrvatskoj.

Kada je u decembru 1991. ili u januaru 1992. godine proglašena opšta mobilizacija, on je mobilisan u teritorijalnu odbranu Milići. Od vojske je dobio snajper i SMB uniformu.

Od kraja marta ili aprila 1992. godine do juna ili jula iste godine nalazio se na položaju ka Rudniku (oko 10 kilometara od Milića) na kom su držali stražu jer su se okolo nalazile snage Armije RBiH.

Do kraja rata bio je pripadnik vojske. Ne zna, kako je rekao, koja je to jedinica bila, on ju je zvao vojskom.

Dalje je naveo da misli da je 9.maja 1992. godine bio na položaju ka Rudniku. Zna da su tada izginuli neki vojnici iz njegove jedinice. Sa njim su tih dana bili vojnici iz njegove jedinice: Ranko Đukanović, Mile Pavlović i Jovica Tešanović.

Zamjenik tužioca je zatim svjedoku postavio pitanja vezana za događaje iz optužnice oslanjajući se na izjavu zaštićene svjedokinje BS1. Identitet zaštićene svjedokinje BS1 je Tužilaštvu otkriven, dok optuženom nije.

Maksimović je rekao da ne zna za ubistva Bošnjaka u Repovcu i Glogovu, niti za silovanja Bošnjakinja u Milićima.

Optužnica protiv Maksimovića, predmet je koji je Tužilaštvo BiH ustupilo kolegama u Srbiji.