Najčešće za to vrijeme zarade onoliko koliko u Srbiji za 12 mjeseci i vraćaju se iscrpljeni, ali zadovoljni. Jedan od gastarbajtera na Aljasci, Beograđanin Miroslav Nikolić (35), za “Blic” kaže:
 
“Život mi se svodio na posao i spavanje, ali uspio sam da zaradim svoju godišnju platu u Srbiji za samo 55 dana…”

Miroslav se prošlog juna upustio u avanturu radnog putovanja preko programa H2B. Otac i suprug, koji već neko vrijeme radi kao IT tehničar, prošlog ljeta boravio je na Aljasci od 15. juna do 10. avgusta. Bio je angažovan u fabrici za preradu lososa.

“Preko prijatelja čuo sam za program preko kojeg zainteresovani, stari od 18 do 45 godina, mogu da putuju na Aljasku i rade. Prijavio sam se i nekoliko mjeseci kasnije uputio ka gradu Dilingemu. To je malo mjesto, sa nekoliko kuća, ima poštu, prodavnicu, banku i fabriku u kojoj sam radio. Tamo sam obrađivao, pakovao i zaleđivao lososa po 16 sati dnevno, u tri smjene”, opisuje Miroslav.

Kako kaže, život na Aljasci je skup, međutim novac koji je zaradio trošio je samo za najosnovnije.

“Firma u kojoj sam radio platila mi je smještaj, tri obroka dnevno, te praktično nisam imao na šta da potrošim pare. Aljaska je skuplja od ostatka Amerike 20-30 posto. Na primjer, paklica cigareta košta 10 dolara, a toliko je bila moja satnica”, objašnjava on.

Sagovornik dodaje da zbog velikog obima posla nije imao nijedan dan slobodan.

“Ustanem, jedem, radim, jedem, spavam i tako ukrug, na to se svodio moj život tamo. Ali, ja sam došao sa namjerom da što više zaradim, te sam po povratku u Srbiju donio čisto 6.500 dolara, što je nešto više od moje godišnje plate u Srbiji. Firma u kojoj sam radio refundirala mi je novac za prevoz i vizu”, navodi Miroslav i dodaje da će se već narednog juna ponovo na Aljasku.

Božidar Dimitrov, vlasnik agencije koja u svojoj ponudi ima programe H2B radnih putovanja u Aljasku, objašnjava za “Blic” da su takva putovanja namijenjena građanima koji nisu studenti.

“Traže se radnici u fabrikama za preradu ribe u malim mjestima na obodima Aljaske. Satnica je od oko 9,50 do 10,75 dolara. Oni koji žele da odu moraju da imaju neki posao i porodicu u Srbiji, kako bi se znalo da će se vratiti, a prije svega treba da solidno znaju engleski. Takođe, treba da obezbijede 100 dolara koje će dati našoj agenciji za usluge koje ćemo uraditi za njih, ali i da plate medicinsko osiguranje čija je cijena svake godine drugačija. Novac kojim će platiti avionsku kartu do tamo biće im refundiran po završetku posla”, kaže Dimitrov.

Tražen i posao spasioca

Radna putovanja ne vezuju se samo za Aljasku i fabrike za preradu ribe. U ponudi pojedinih agencija su i poslovi spasioca u Washingtonu, Virginiji, Masachussetsu. Na takva putovanja mogu otići samo oni sa prethodnim iskustvom u sličnom programu. Plata je 650-850 dolara na sedmičnom nivou, od čega se odbija novac za smještaj. Radno vrijeme spasioca je 40 sati sedmično, a prekovremenog rada nema.

(Blic/Merima Druškić)