Policija je 12. januara ove godine zbog trgovine ljudima uhapsila bračni par iz Sesveta Amira H. (44) i Ismetu H. (43), a nadležno Općinsko državno tužilaštvo dan kasnije zvanično je otvorilo istragu o njima i oboje su tada pritvoreni u Remetincu, piše “Jutarnji.

Krajem prošle sedmice, međutim, tužioci su obavijestili sud da je istraga o bračnom paru obustavljena 17. januara zbog nedostatka dokaza te su zatražili da im se ukine pritvor, iako su njegovo određivanje sami zatražili samo četiri dana prije toga. Oboje osumnjičenih istog je dana pušteno na slobodu.

Zaštićeni svjedok

Kako “Jutarnji” nezvanično saznaje, ključni razlog obustavljanja istrage je to što je navodna robinja, 21-godišnjakinja, na ispitivanju izjavila da je tokom svog navodnog ropstva mogla slobodno šetati Zagrebom, kao i činjenica da je sve vrijeme na svom profilu na Facebooku sasvim slobodno komunicirala s prijateljima, objavljivala selfije, slala postove o šopingu po Zagrebu i slično.

Kako je nekoliko dana prije saopćilo Državno tužilaštvo, istraga protiv bračnog para bila je otvorena zbog sumnje da su od septembra 2016. do 11. januara 2017. prijetnjama, obmanom i zloupotrebom odnosa ovisnosti vrbovali, prevezli i primili 21-godišnjakinju te ju skrivali radi iskorištavanja putem prisilnog rada i služenja te činjenja protivpravne radnje.

Konkretno, tužioci su sumnjali da su je Amir H. i Ismeta H. iskoristili da na njeno ime osnuju firmu, preko koje su zatim prali novac, i to tako da bi ga Amir uplaćivao firmi, a djevojka bi ga zatim podizala i vraćala ga njemu.

Također, na tu istu firmu morala je registrovati četiri mobitela koja su zatim podijelili sinovi bračnog para. Firma u kojoj je 21-godišnjakinja bila direktorica zaista jest osnovana i registrovana u Resniku (predgrađu Beograda), međutim, jako je upitno je li djevojka bila prisiljena učestvovati u cijelom procesu ili je na sve pristala.

Tužioci su, međutim, tvrdili da se djevojka sredinom decembra prošle godine poželjela vratiti u BiH, ali da joj je zatim Amir H. zaprijetio te joj rekao da ne smije razgovarati s policijom, kao i da je poslao jednog čovjeka u BiH da joj ubije momka, koji je živio u Tuzli.

Po svemu sudeći, upravo bi u tom odnosu 21-godišnjakinje i njenog momka mogao i ležati ključ čitavog nesporazuma. Naime, policija i tužilaštvo navodno su za sve saznali od svojih kolega iz bosanskohercegovačke policije, a njima je za slučaj rekao dečko 21-godišnjakinje, tvrdeći da mu se ona javila iz Hrvatske.

Međutim, pitanje je koliko su te informacije bile tačne, odnosno je li 21-godišnjakinja svom momku govorila istinu ili je tvrdnje o svom statusu u Hrvatskoj malo preuveličala. Iako je 21-godišnjakinja ubrzo u Zagrebu službeno ispitana kao tzv. zaštićeni svjedok, i to videolinkom, tim ispitivanjem, navodno, nije dokazano da je zaista bila držana u nekoj vrsti robovskog odnosa.

Posebno nakon što su joj predočeni njeni statusi s Facebooka, iz kojih ni iz ničega ne proizlazi da je ona negdje zatočena i da joj se prijeti. Navodno joj bračni par zaista jest na neko vrijeme oduzeo pasoš, ali ne kako bi je spriječio da napusti Hrvatsku, nego kako bi je zaštitio od deportacije u BiH.

Drugo djelo

Naime, bojali su se da će se, ako je negdje legitimiše policija, otkriti da joj je istekla radna viza te da će je deportovati u BiH. Bračni par je, kako se nezvanično saznaje, nakon hapšenja tvrdio policiji da je cijela priča izmišljena. Budu li navodi o pranju novca preko firme 21-godišnjakinje potvrđeni, mogla bi, zajedno s bračnim parom, biti krivično gonjena. U tom bi se slučaju, naravno, radilo o potpuno drugoj vrsti krivičnog djela, i to iz sfere privrednog kriminala, a ne o trgovini ljudima.


(Admir Oručević)