Visokoobrazovana Riječanka (Hrvatska) u svojim četrdesetima odlučila je ostaviti sve u Hrvatskoj i spakovati kofere. Ona i muž prodali su stan, dali otkaze i s djecom odselili u zapadnu njemačku pokrajinu Sjeverna Rajna-Vestfalija.
I to im je, kaže, bila najbolja moguća odluka u životu. Dodaje kako je ona samo jedna u nizu ljudi koji svakodnevno napuštaju Hrvatsku i po bolju budućnost dolaze upravo u Njemačku. Intervju “Indexu” je odlučila dati anonimno jer još nije dovoljno odlučna da se javno eksponira, no svoje iskustvo odlučila je podijeliti kako bi ljudima koji se još uvijek dvoume dala jasnu sliku onoga što ih u Njemačkoj čeka. Pod uslovom da su spremni raditi…
“Ja sam samo jako razočarana, ogorčena i ljuta na sve što mi se dogodilo u Hrvatskoj i što smo kao porodica sve više radili, a sve manje novaca imali.
Kupili smo stan na kredit od 30 godina s ogromnim kamatama i uz redovan posao i muž i ja smo radili dodatno svako popodne da sebi omogućimo pristojan život. Međutim, nije išlo. Mogli smo ostati u Hrvatskoj i nastaviti životariti i do kraja života biti nezadovoljni, ne priuštiti ni sebi ni djeci ništa, samo negativu“, ispričala je odmah na početku Riječanka otkrivajući razloge koji su ih naveli da napuste Hrvatsku.
Prodali sve i odselili prije godinu i pol
Iz Hrvatske su odselili prije godinu i pol. Poslove u Njemačkoj nisu imali već su, kaže, jednostavno otišli tamo, pronašli stan i dva mjeseca živjeli od ušteđevine. Zatim su oboje pronašli poslove kojima su itekako zadovoljni. Kaže kako je nemoguća misija posao u Njemačkoj pronaći iz Hrvatske.
U međuvremenu, otkako su doselili ondje, ona i muž su pomogli mnogim porodicama da dođu u Njemačku. Sve su redom obrazovani ljudi, profesori, informatičari, kineziolozi, inženjeri.
“Sve su to ljudi poput nas koji su ulagali u sebe u Hrvatskoj, koji su već imali radnog iskustva. Neki čak i karijere, ali isto su napravili klik i prodali sve i dali otkaze u solidnim firmama. Sad svi uglavnom radimo i zadovoljni smo jer smo napokon došli na svoje. Znači ne govorim o ljudima sa SSS, zanatlijama, koji dolaze i traže poslove čišćenja, restoranima, nego o ljudima s radnim stažom, pedagozima, učiteljima. U prosjeku 40-godišnjacima, sazrelim ljudima koji znaju šta žele.
U našoj pokrajini ima dosta Riječana i Zagrepčana. U Düsseldorfu imate hrpu porodica koje su to isto napravile i svoju djecu odgajaju u Njemačkoj, znači krenula su u školu, uče jezik, integrišu se. u Kölnu imamo dosta porodica ljudi su IT stručnjaci, žene doktorice, anesteziolozi, finansijaši, čisti odljev mozgova. Svi smo u Hrvatskoj radili negdje, nismo bili problem društva, svako od nas je ili držao još dodatno instrukcije ili se bavio nekim dodatnim poslovima i nismo bili gladni, ali jednostavno nismo vidjeli smisao“, kaže ona.
“Nijemci cijene svoje radnike”
Sad se u Njemačkoj svi skupa okupljaju i druže, razgovaraju i o situaciji u Hrvatskoj. Zajedno se smiju, tuguju, a iako ih muči i nostalgija, ne brinu više o tome kako ovaj mjesec otplatiti ratu kredita i platiti struju.
“Istina, danima mi je falilo zraka, nedostajali su mi mirisi mora, falio mi okus naše majoneze. Štrecalo me u srcu svako malo, no sve smo prebrodili, izdržali. Još uvijek se prilagođavamo, ali sad smo prodisali.
Kad idem u prodavnicu ne brinem više koliko ću potrošiti, nemate pojma kakvo olakšanje. Kao obrazovane ljude nas poštuju ovdje. Ja sam od samog početka osjetila divljenje od Nijemaca nakon nostrifikacija svojih diploma jer ovdje jako malo ljudi studira.
Trenutno sam na usavršavanju u svojoj struci. Pitali su me samo jesam li voljna usavršiti znanje na njemačkom jeziku u svojoj branši. I nekidan sam dobila rješenje i ono vrijedi 15.750 eura koje mi plaća Njemačka“, priča Riječanka.
“U Hrvatskoj su nas omalovažavali, pa smo još u strahu”
I dalje je u šoku zbog raznih beneficija koje ima na poslu.
Budući da je na usavršavanju imala jako malo izostanaka, od koledža gdje se usavršava je na poklon dobila laptop. Lijepo je, dodaje, kad te neko poštuje. Ističe kako te Nijemci neće ostaviti da propadaš kad vide u tebi potencijal.