Ljubav iz studentskih dana pretvorila se u pravi komšmar za Petra iz Skoplja, koji je na kraju jedva uspio da se izvuče iz pakla koji mu je svakodnevno priređivala njegova žena. Zbog nje je ostavio sve u Skoplju i preselio se u mali gradić Pehčevo.
 
Tek tu je za njega počelo svakodnevno psihičko i fizičko maltretiranje, a kada je od žene dobio batine, strahujući da ga ona može i ubiti, jer ga je napadala i sa noževima, spakovao je svoje najosnovnije stvari, neprimjetno se išunjao iz kuće i pobjegao glavom bez obzira.

Ovaj visokoobrazovani Makedonac smogao je snage da portalu “Skopjeinfo” ukratko ispriča šta ga je snašlo, koliko za pouk drugim muškarcima da ne treba uvijek da nasjedaju na ljepotu, šarm i slatkoriječivost žena.

– Na fakultetu sam upoznao lijepu, pametnu, duhovitu i se*sipilnu djevojku. Imala je sve o čemu sam oduvijek sanjao. Drugovi su mi zavidjeli što sam imao sreće i našao takvu “bombu”. Ona je napustila fakultet i odlazila je na neki kurs o filmu. Mojoj sreći nije bilo kraja. Ne znam iz kojih razloga, ali odjednom mi je rekla da želi da odemo iz Skoplja i preselimo se u mali gradić Pehčevo, u unutrašnjosti Makedonije, a ja idiot sam pristao na to. Vjerovao sam da ima nekih problema i da na ovaj način sa mnom želi da započne novi život – veli Petar i nastavlja:

– U Skoplju sam ostavio sve, posao, dom, porodicu, prijatelje, i sa njom otišao. Ne u Pehčevo, već usred ničega u tom kraju. Nije prošlo ni dva dana odkako smo se doselili, a već je počela da me maltretira, prvo psihički, a poslije i fizički. Tamo nikoga nisam poznavao i nisam imao kome da se požalim, ali sam sa druge strane vjerovao da je to samo prolazni izliv njenog bijesa, izazvan ni sam ne znam čime.

– Svakodnevno sam preživljavao emocionalno, mentalno, fizičko i finansijsko silovanje. Tamo sam našao drugi posao, ali ni dinara nisam vidio od toga što sam zaradio. Ona je uzimala sav novac, i stalno mi je zamjerala govoreći mi da ništa ne vrijedim, da sam glup…

– Bila je zima i veoma hladno kada je počela i da me bije. U početku me je samo šamarala i grebala vrišteći kao luda. Branio sam se koliko sam mogao, ali je ona bila jača. To sam trpio i šutio sve dok nije na mene počela da nasrće sa noževima. Bježao sam od nje, a znam, da me je uhvatila u tom ludilu, sigurno bi me zaklala – priča Petar, ne želeći da ulazi u detalje.

Njegov pakao je, kaže, trajao vječnih osam mjeseci.

– Pošto sam radio iz kuće, rijetko sam izlazio, pa mi je teško bilo da pobjegnem a da me ne primijeti. Ipak, ugrabio sam jedan trenutak dok je bila u kupatilu, na brzinu sam spakovao ono najosnovnije i izletio iz kuće. Ni sam ne znam koliko dugo sam trčao. Tako sam stigao do jedne seoske prodavnice i odande se telefonom javio drugu. Ukratko sam mu rekao o čemu se radi i zamolio ga da hitno dođe po mene, jer nisam imao ni dinara za autobus. Tako sam se konačno našao na sigurnom, u mom domu u Skoplju – otkriva on.

Kako sam kaže, od tada je prošlo godinu i po dana, a on još uvijek ne može da dođe sebi zbog svega onoga što je preživio sa tom ženom, za koju je vjerovao da je ljubav njegovog života. Petar priznaje da sada uglavnom igra video igrice, izlazi sa prijateljima i opija se da bi zaboravio pakao kroz koji je prošao, ali, ne prođe dan a da u strahu ne pomisli da će se ona iznenada pojaviti na vratima.

(Merima Druškić)