Novinar Novica Mihajlović se pita: „Ko su ti ljudi, šta ih podstiče, čega ih je strah i kuda vodi žmirenje vlasti pri takvim pojavama? "Na ta pitanja tražimo odgovore sve od snimka skupine naoružanih maskiranih muškaraca u Štajerskoj pod vodstvom bivšeg vođe mariborskih nogometnih navijača i nesuđenog predsjednika (kandidirao se za predsjednika Slovenije op. prev.) Andreja Šiška.“

Podcjenjivanje kriminalnih navijača završi se tragedijom

Mihajlović podsjeća da je i u Brežicama rođeni srpski ratni zločinac i profesionalni kriminalac Željko Ražnatović Arkan bio nekada vođa navijača u Beogradu. Kasnije je tokom krvavih ratova u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini država zažmirila na oba oka nad Arkanovim zločinima nad civilnim stanovništvom. Pošto ga država Srbija nije proganjala za organiziranje paravojnih jedinica, njen je učinak zbog toga bio jednak saučešću države pri Arkanovim zločinima. Pored toga Arkan je ubrzo postao jači od države za koju se samozvani patriota navodno borio. Završio je tako kao što završavaju plesači u spirali nasilja u neuređenim državama - pao je od hitaca policajca sa kriminalnom pozadinom. 

Nasljeđe balkanskih ratova kao vječno leglo nasilja

List podsjeća da BiH, koja spada među najsiromašnije države u Evropi i istovremeno države u kojima ljudi imaju najviše oružja, nije funkcionalna i podijeljena je država te da ima teška iskustva sa svim vrstama radikalizma.  

O tome šta podstiče ljude da idu u radikalne oružane skupine, novinar Dela je pitao Bakira Alispahića, tokom rata ministra za unutrašnje poslove RBiH te prvog direktora bosanskohercegovačke tajne policije, koji, navodi list, procese radikalizacije vrlo pažljivo promatra.

"S obzirom na sve veći broj povezivanja radikala u naoružane paravojne formacije u našem regionu nehotice se pitam da li nas možda neka od velikih svjetskih sila testirati kako su pojedine države spremne da se odazovu na takve pojave. U svakom slučaju, to zvuči neobično, ipak takva teza nije nemoguća. Istovremeno, u svim državama regiona jačaju, ljude više nije sram naglas se poistovjetiti sa najprezrenijim fašističkim stavovima, što je idealan teren za širenje ideja koje dovode do radikalizaciju“ kaže Alispahić, inače profesor na sarajevskom fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije.

Prostor za vjerske ekstremiste

Vjerske zajednice su poslije oružanih konflikata u BiH na svoj način popunile prazninu, koju je za sobom ostavila razorena država.

„U pogledu paravojnih jedinica tu nema prostora za šalu ili pametovanje. Stvar je nezakonita i vrlo opasna, sigurnosni sistem mora biti sposoban brzo i odlučno djelovati na takve pojave. Radikali najviše cvjetaju upravo u najslabije uređenim državama“ kaže Alispahić.

Slovenski list napominje da je sugovornik u dilemi o  sposobnosti svoje države, koja je tzv. Islamskoj državi na bojištima u Siriji doprinijela sa više od 250 boraca. „Rat se kod nas zaista nikada nije završio, države kod nas vode likovi koji svojim državljanima ne mogu osigurati i ne znaju ponuditi ništa što bi je pokrenulo naprijed.  Još se takvi lideri odlično snalaze u napola ratnom stanju, u kojem su ljudi podijeljeni u nacionalističke tabore i žive u neprestanom strahu jedni od drugih. Dugoročno takvo stanje je vrlo opasno“, kaže Alispahić.

Ko ne zaustavlja kriminalce, neće ni paravojnike

Da su države na području bivše Jugoslavije, usprkos manje ili više nepropustljivim zatvorenim  granicama još uvijek tijesno povezane i relativno su lako prelazan prostor, kada ljude iz različitih država poveže zajednički interes, najplastičnije ilustriraju kriminalne skupine.

„Činjenica je da se prekogranična saradnja između državnih organa sprovođenja zakona odvija mnogo sporije i teže nego povezanost kriminalnih grupa iz različitih zemalja. Državna-politička rukovodstva, koja su uglavnom često povezana sa kriminalnim strukturama u BiH i Srbiji, jednostavno ne žele se obračunati sa kriminalom“, kaže Alispahić

„Uspjeh na javnom tenderu na bilo kojem nivou u BiH, od opštinskog, kantonalnog do državnog nivoa bez mita je naučna fantastika. U takvoj situaciji ekstremne i paravojne grupe često dođu kao neka vrsta štake za spašavanje. Kada se u javnosti previše naglas počne govoriti o nevaljalostima vlasti, onda je moguće očekivati kakve bombastične vijesti o islamistima iz Maoče, četnicima iz Višegrada ili o nekom vojnom kampu za mlade u Srbiji“, ocjenjuje sugovornik.

Bez vanjskih uticaja ne ide

Albinot Maloku, politički analitičar sa Kosova, koje je ISIL-u također dalo nekoliko stotina boraca, ocjenjuje da se u ovom slučaju uglavnom radi o ljudima koji su išli na sirijska bojišta, nakon što su podlegli vanjskim utjecajima. „Slično kao što sam uvjeren za mlade, koji su se uvježbavali na jugu Srbije u kampu pod sponzorstvom ruske države,“ kaže Maloku.

Pojava Šiškovih boraca za Malokua nije iznenađenje i vidi ga kao trend jačanja radikalne desnice u Evropskoj uniji.

„Slovenija je dio EU i kao takva teško može izbjeći negativne trendove. Sumnjam da će se Slovenija bez jasne vizije i usklađenog djelovanja sa drugim članicama EU uspjeti efikasno suprotstaviti  radikalizaciji“, ocjenjuje Maloku.

Kako će se Evropa ubuduće uhvatiti u koštac sa radikaliziranima i ekstremistima svih boja, biće zavisno od uspjeha Njemačke u borbi sa neonacistima na istoku države, dodaje sugovornik Dela iz Prištine.  


(Patria/Admir Oručević)