Ta okolnost se savršeno nakalemila na karakter čovjeka koji žudi za vlašću, uživa u izgradnji kulta sopstvene ličnosti, govori o sebi u trećem licu i očajnički traži svoje mjesto u istorijskim udžbenicima. Vučić je čitav život žarko želio da dođe na vlast i od kada ju je preko Nikolićeve pobjede konačno prigrabio, mirno je neće ispustiti, jer ne može više da zamisli život bez svevlasti“, kazao je u intervjuu za beogradski list Danas Boris Tadić, lider Socijaldemokratske stranke i bivši predsjednik Srbije.

Iako srbijanski predsjednik Vučić tvrdi da su on i Srpska napredna stranka jači nego ikada, Tadić smatra da su protesti građana u Beogradu ipak uzdrmali vlast.

“Vučić je već pripadao jednom režimu sličnom ovom, koji je takođe srušen na ulici. I sada pokušava da primijeni recepte iz Miloševićevog vremena propagandnim ubijeđivanjem javnosti da je broj okupljenih daleko manji nego što jeste i predstavljanjem opozicije kao nasilnika i stranih plaćenika koji rade protiv interesa svoje države. Međutim, kao i svaki autokrata koji se uživio u ambijent apsolutne vlasti i uvjeren je da mu ona prirodno pripada, počeo je da pravi greške i praviće ih sve više. 

Protesti su svakako spolja uzdrmali Vučićevu vlast, međutim njegova vlast je konfigurisana tako da neminovno vodi ka uzdrmanju i iznutra. Slabosti Vučićevog sistema iznutra su što on počiva na lažima, nasilju i pljački. Laži i verbalno nasilje su već kroz pokušaj ubistva Borka Stefanovića prerasli u svoj fizički izraz, koji se uvijek na kraju okreće protiv nasilnika. A sistemsko pljačkanje društva od strane Vučićeve partijske oligarhije je već dovelo do sukoba oko podjele plena i borbe za dominaciju u budućnosti”, navodi Tadić.

Bivši srbijanski predsjednik Tadić smatra da nije predsjednički stav to što Vučić poručuje da neće ispuniti nijedan zahtjev građana, pa i da ih bude pet miliona.

“On je prije svega predsjednik partijske i privatne oligarhije. Takođe, Vučić je i politička kukavica i sve što govori proističe iz toga. Poslije drugog protesta je bahato prijetio da „može da ih bude i pet miliona, nijedan zahtjev neće ispuniti“, a već poslije trećeg je tu izjavu preinačio u to da on razumije građane i da je spreman da ih sasluša i izađe u susret njihovim zahtjevima. Time s jedne strane pokušava da ne izaziva građane i umiri tenziju, ali s druge strane pokazuje da je i te kako svjestan te narastajuće tenzije. Promjena njegove retorike između dva protesta pokazuje da je ipak Vučić tačno prebrojao broj građana na ulici, ali ne smije to da kaže pa reaguje na ovaj način, dok nas Stefanović drma za revere ubjeđujući nas sumanuto da ne bi trebalo da vjerujemo svojim očima”, kaže Boris Tadić.

Na pitanje hoće li opozicija bojkotovati izbore ukoliko budu raspisani, i da li će rizikovati da bojkot ne uspije, s obzirom da vlast ima svoju opoziciju, Tadić odgovara:

“Stvarna opozicija je ujedinjena u borbi za izborne uslove i ukoliko naši zahtjevi ne budu ispunjeni, i bojkot je naravno opcija. U slučaju bojkota to mora biti dobro osmišljeno i ako do toga dođe, nemam nikakvu sumnju da će opozicija biti složna. Stranke koje su samo formalno opozicione, poput SRS i nažalost LDP, niko ozbiljan ni ne shvata kao opozicione, tako da njihov izlazak na izbore ne može utjecati na uspjeh bojkota”, dodaje Tadić. 

Tadić je govorio i o potencijalu kulturnih i sportskih radnika, koji zajedno za građanima protestuju na ulicama Beograda.

“Jedino političke stranke imaju infrastrukturu i udarnu političku snagu ne samo da postave zahtjeve, već i da ih realizuju. Podrška ljudi iz kulture i javnih ličnosti sa moralnim integritetom je neophodna i dragocjena, ali po prirodi stvari oni ne mogu bez političkih stranaka donijeti stvarne promjene. Uostalom, neuspjesi svih protesta koji su se distancirali od političkih stranaka od 2012. do danas su svjedočanstvo toga”, smatra Tadić.

On dodaje kako je preduslov za pobjedu nad Vučićem i njegovim sistemom da opozicija ima lidera koji bi mogao da mu se suprotstavi, te da bi taj lider mogao da bude Dragan Đilas, ali da je od ličnosti ipak važnije jedinstvo kompletne opozicije.

“Đilas u ovom trenutku nesumnjivo ima najveći rejting među opozicionim liderima, ali i on je nedovoljan da bi on sam mogao da donese pobjedu. Sve vrijeme govorim da je potrebno ujedinjenje srodne opozicije i da svi stoje iza jedne opcije na glasačkom listiću, umjesto da se bore za mjesto lidera na Titaniku. Predsjednički izbori su dovoljno daleko da bismo sada govorili o tome koji lider bi personalizovao jedinstveni nastup opozicije. Izbori koji su pred nama nas ne stavljaju pred izazov izbora lidera, već ujedinjenja svih resursa. A kada govorimo o liderima, neophodno je naglasiti da operativni i izborni lider ne moraju uvijek biti predstavljani u istoj ličnosti. Pred 5. oktobar Đinđić je bio operativni, a Koštunica izborni lider DOS-a, dok sam ja u izbornim procesima imao obje uloge. Opozicija tek treba da dogovori lidersku strategiju, zavisno od odnosa snaga i političkih okolnosti u kojima će se budući izbori dogoditi. To mora biti pitanje preciznog političkog inženjeringa, a ne sujeta i ambicija.

Iako Tadićeva stranka učestvuje na protestima, on još uvijek nije postao dio Saveza za Srbiju.

“Stojim iza svega što sam rekao i svih prijedloga koje sam iznosio, međutim nakon što je Savez formiran to više nije tema jer je nastupila nova realnost i sada nastavljamo razgovore na temu kako da sarađujemo u ovim okolnostima. Cilj nam je isti, samo smo imali različita viđenja o tome kako održivije i brže stići do tog cilja. Sve vrijeme razgovaramo i sarađujemo po pitanju izbornih uslova i borbe za smjenu ove kriminalne vlasti, a da li će SDS i postati dio Saveza o tome ćemo donijeti odluku spram opštih, a ne uskostranačkih interesa i kada dođe vrijeme za to.

Tadić je istakao kako se slaže sa Đilasom da oni koji nisu podržali i učestvovali u protestima nisu opozicija.

“Đilas je govorio o opozicionim strankama i sa tim se potpuno slažem. Međutim, što se tiče pitanja da li smo ponovo došli u situaciju da „oni koji nisu sa nama su naši neprijatelji“ potrebno je ukazati na dvije stvari. Prvo, svako društvo koje hoće da sačuva mir izbjegava identifikaciju političkih protivnika kao neprijatelja, jer ga to zakonomjerno vodi u građanski rat. Drugo, nećemo dobiti izbore tako što ljude koji glasaju za SNS nazivamo neprijateljima, već tako što ćemo ih učiniti našim biračima. Takve podjele su kancerogene za svako društvo, zato tokom mog mandata nisam radio samo na regionalnom, već i na unutrašnjem pomirenju. Međutim, vlast koja upravlja državom ucjenama, nasiljem i kriminalom je ponovo podvukla tu prijeteću crtu podjele”, istakao je Boris Tadić.

(Patria / Haris Ahbabović)