Osim što je postigao odličan rezultat na studiju prava, Stevanović je i aktivni sportista i osvajač brojnih medalja na državnim i evropskim takmičenjima.

Kapiten je Golbal kluba “Nais”, a na nedavnom državnom atletskom prvenstvu stigao je do zlatne medalje u trci na 400 metara i bronzane medalje u bacanju koplja.

Stevanović je kazao agenciji “Beta” da je, s obzirom na to da se u Srbiji do posla teško dolazi, zaista divno što je primljen na konkurs koji je raspisala Kancelarija za mlade grada Niša.

“Zaposlen sam kao pripravnik na poslovima unapređenja položaja mladih. Veoma sam zadovoljan poslom, nije težak i mislim da se dobro snalazim. Kolege su me odlično prihvatile“, rekao je Stevanović.

On je kazao da njegova potraga za poslom nije predugo trajala, svega par mjeseci od diplomiranja.

“Počeo sam da pratim konkurse za posao čim sam diplomirao iako sam upisao i Master akademske studije. Završit ću master uskoro pošto mi je ostao još samo završni ispit. Na jesen ću upisati doktorske studije“, izjavio je Stevanović.

Zbog obaveza na fakultetu i poslu, dodao je Stevanović, sada nema vremena da svakodnevno trenira golbal, ali čini to najmanje četiri puta sedmično.

“Predstoji nam u nedjelju i u ponedjeljak međunarodni turnir golbalu u Nišu. Nadam se da ćemo biti dobri domaćini jer nam dolazi osam klubova iz naše zemlje, Bugarske, Bosne i Hercegovine, Grčke i Rumunije“, istakao je on.

Iako je potpuno slijep od druge godine, Stevanović je potpuno samostalan i bez ičije pomoći se snalazi u kući i na ulici. Sam odlazi na posao, treninge, do banke, prijatelja, u kupovinu.

Bez pratnje roditelja završio je i gimnaziju “Svetozar Marković” u Nišu, putujući svakodnevno iz rodnog Šarlinca kraj Doljevca do škole.

“Za slijepe osobe je najbitnije da se osamostale. Protiv toga sam da roditelji vode djecu u školi i na fakultet. Ta djeca onda stalno zavise od roditelja, a roditelji nisu vječni. Kada je slijepa osoba samostalna onda postane milion koraka bliži idealu da bude jednaka sa ostalim ljudima i da bude prihvaćena u društvu. Kada zavisite od nekoga to je poražavajuće i nikakvog uklapanja u društvo nema“, rekao je Stevanović.

On je kazao da je veoma bitno da se osobama sa invaliditetom pomogne tako što će se ukloniti barijere sa trotoara u gradu, ali, dodao je mnogima je i dalje važnije da jedino raspravljaju o tome da li je ispravnije da se kaže “osoba sa hendikepom, osoba sa invaliditetom ili osoba sa posebnim potrebama“.


(Admir Oručević)