Nakon više od desetljeća upornog rada i ljubavi prema prirodi pretvorio je napušteno, izolirano imanje nadomak Gledićkih planina, u čarobno jezero u koje su se nastanile biljke i životinje kojih ranije nije bilo.

Skrivena u šumi, u dolini između dva brda nalazi se Bobanova bara. Tako je zovu i prepoznaju mještani Levča (susjedna Srbija, op.ur.). Međutim, u stvarnosti to je jezero od preko 0.80 ha, koje je Bernard Ljubas iz Rekovca pre 12 godina otkrio i počeo sređivati. Danas je to raj i za životinjski svijet i za ljude. Do jezera se stiže kroz šumu.

Okolo nema kuća, a okružuju ga livade koje mirišu na ljekovito bilje i grmlje prepuno šipaka, gloga, divljih kupina. S dvije strane jezera na uzvišicama su vidikovci s kojih se pruža pogled na Rekovac i ostatak levačkog kraja. Nalazi se na nešto više od 420 metara nadmorske visine. To je ono što je priroda učinila na ovom mjestu.  

Prvi put procvjetali lopoči

Bernard Ljubas kaže da je očistio tek jednu trećinu od trske. Počele su tada da izlijetati divlje patke što mu je bio znak da je voda čista. Kada je raščistio taj prostor pojavila su se jata lasta, koje dolaze piti vodu, jer sada imaju otvorenu površinu vode. "To je divota gledati kako u ogromnom broju u brišućem letu nadlijeću vodu. S druge strane, one uvečer hvataju komarce, pa svatko tko misli da u ovoj divljini nije moguće boraviti zbog njih, vara se. Onda su se pojavile barske kornjače u ogromnom broju. Počele su dolaziti čaplje, kojih nikada prije nije bilo. Naselila se i barska koka (mlakuša, Gallinula chloropus, op.ur.), koje također nikada nije bilo u ovom kraju i izlegla je mlade, a ove godine prvi put su procvjetali i lopoči. Poribio sam jezero i tako se stvorio jedan divan ekosustav, koji funkcionira sam za sebe," priča Bernard Ljubas.


Vlasnici poklonili zemlju 

Tako je Ljubas oživio nekada narušen ekosustav. A to je rezultat njegove radoznalosti. Prije nego što se doselio iz Bosne u majčin rodni kraj, istraživao je i u literaturi pronašao podatke o tri jezera u okolini Rekovca. U stvarnosti, postojalo je samo jedno, ali je slučajno s prijateljem naišao na ovu baru. Vlasnici zemlje nisu bili raspoloženi za prodaju, ali su mu je velikodušno ustupili, jer s močvarnim zemljištem ne mogu puno toga napraviti.

"Poklonili su mi to parče zemlje i dozvolili da ga preuredim kako želim. Ubrzo sam za tek stotinjak eura kupio bačiju staru preko 150 godina i postavio je na obalu. Oni su shvatili moje dobre namjere. Ja samo želim spašavati prirodu, stvarati životinjama nove uvjete da se mogu razmnožavati i živjeti u svojim staništima. Sada je tu jedan novi svijet koga ranije nije ni bilo. Korak po korak, iz dana u dan ovo uobličavam u jednu prelijepu oazu. Ovo je moj mali doprinos tezi da se vratimo prirodi, da je poštujemo i da shvatimo da bez nje nećemo opstati," kaže Ljubas.

Naše naravi u prirodi 

Uz veliku ljubav prema prirodi uklopila se i Bernardova kreativnost i naklonost ka umjetnosti, obzirom na to da je po zanimanju nastavnik likovnog. Tako su na jezeru nikli detalji koji dopunjuju, ali ne narušavaju sklad u kome mogu uživati ljubitelji prirode. Ali, kaže Ljubas, pravi ljubitelji, piše Agroklub.com

"Prošle godine sam ponudio ovo mjesto pecarošima da uživaju za minimalnu naknadu koja je meni bila dovoljna da pokrijem troškove goriva da ih odvedem. Ali desilo se da su pokrali ribu. S druge strane, ima ljudi kojima ustupim ovo mjesto, ali onda cijeli idući dan provedem skupljajući smeće koje su ostavili za sobom. Tako je ovo mjesto ostalo rezervirano samo za prijatelje i osvjedočene ljubitelje prirode. Imam namjeru i dalje ga sređivati, ali iskreno, za to treba novca," kaže Ljubas.

Do tada Bernard uživa u vožnji čamcem po vlastitom jezeru. Uživa u jatima lasta i čvoraka koji tu provode noć, gleda kako bjelouške plivaju po vodi, završava poluotok koga s obalom povezuje mostić. Promatra obilje biljnog i životinjskog svijeta i uređuje svaki kutak obale. Na ovom mjestu nema struje, ali zato ima samoniklih jabuka koje obilno rode.



(Lejla Trle)