"Skinuli su mu kacigu. Jedan mu je držao krpe na ranama. Krv je šikljala. Drugi je držao ruku na vratu"
- Meci su se odbijali od zidove, sve je prašilo. Nije bila rafalna paljba, već je više zvučalo 'bam, bam, bam'. Pa tišina. Pa opet 'bam, bam, bam, bam' - počinje svjedočanstvo mladić koji je bio za upravljačem automobila u Radmilovićevoj ulici u Splitu, gdje je u subotu u poslijepodnevnim satima ubijen Marino Paić.
Njegova sestra bila je na suvozačevom mjestu kad su meci krenuli frcati na sve strane. U prvi mah pomislio je da je riječ o petardama, uopće nije mogao pojmiti da neko puca po ulici. U vrijeme trećeg ubistva on i sestra bili su u autu i polako vozili nesvjesni šta se oko njih događa, piše 24 sata.hr.
Kako prenosi ovaj portal, jedan metak pogodio mu je automobil, zabio se u blok motora. Da je njegova putanja bila samo koji centimetar viša, prošao bi u kabinu i pogodio bi sestru u trbuh. Izletjeli su iz auta, vidjeli mladića kako pada s motocikla i drugoga kako odlazi s cijevi u ruci. Ni u tom trenutku još nisu bili svjesni šta se događa, pitao se je li moguće da je neko tako pao zbog petarde.
- Ne možete uopće to razumjeti. Dok sam došao do njega, dvoje ljudi već mu je priskočilo u pomoć. Bio je živ. Ne znam ko su ti ljudi koji su mu pomagali. Skinuli su mu kacigu. Jedan mu je držao krpe na ranama. Krv je šikljala. Drugi je držao ruku na vratu. Imao je puls. Ja sam odmah nazvao Hitnu. I taj razgovor je bio nestvaran. Kažem ja njima da šalju nekoga jer je muškarac ranjen u Radmilovićevoj, a oni meni da su već poslali jedinicu na Šperun. Ja opet ponavljam: "U Radmilovićevu. Čovjek je ranjen". Tek tada su shvatili da je riječ o drugoj lokaciji i drugom ubistvu. Koju minutu iza toga u ulicu je dotrčao policajac s pištoljem u ruci. Kad je vidio da su na ulici samo građani spremio je pištolj, nešto govorio u vezu i otišao, otrčao je negdje - u dahu je prepričavao.
Govori da, u trenutku kad je Hitna došla u ulicu, policije još nigdje nije bilo. Tada je valjda neko povikao: "Sve ću vas pobiti!"
- Ja to nisam čuo, ali nastao je pravi stampedo. Svi su se razbježali po haustorima. I ja sam pobjegao, a sa mnom je bježao i tehničar iz Hitne. Nismo znali šta se događa, je li to nekakav luđak koji nasumično puca okolo, je li otišao, hoće li opet pucati... Ranjeni muškarac mi je iskrvario pred očima. Koliko sam uspio vidjeti, imao je jednu ranu na trbuhu i jednu u prsima. Možda ih je bilo još, ali nisam mogao vidjeti - pričao je mladić još pod dojmom tragičnih događaja.