Uvođenje vjeronauke u školama alarm za društvo i roditelje u regiji: SPC se ponaša kao politička organizacija
Hronologija zahtjeva Srpske pravoslavne crkve (SPC) prema Vladi Crne Gore unazad godinu, među kojima je i aktuelno zalaganje za uvođenje vjeronauke u školama, dovodi do zaključka da se crkva ponaša kao entitet koji ima nekontrolisanu vlast, kaže programska direktorka Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Mitropolit crnogorsko-primorski SPC u Crnoj Gori, Joanikije, kazao je 18. septembra da je obaveza crkve da se zalaže za uvođenje vjeronauke u školama jer, kako je za beogradski dnevni list Politika izjavio, „nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja“, prenosi CdM.
Pitanje vjeronauke u školama u Crnoj Gori je sve samo ne obrazovno-religijsko budući da se SPC ovdje ponaša više kao politička nego kao vjerska organizacija, smatra Milica Kovačević:
"Zato što ne vidim kako bi se ova vjerska indoktrinacija u javnim školama, u jednoj sekularnoj, multivjerskoj, multietničkoj državi mogla posmatrati samo kao pitanje slobode vjeroispovjesti. Ovo više djeluje kao ispunjenje nečijih političkih ambicija ili višedecenijskih političkih fantazija.“
Vlada Crne Gore je odmah nakon formiranja usvojila Zakon o slobodi vjeroispovjesti, po mjeri SPC. Izlazeći u susret SPC-u, Vlada i premijer Krivokapić su, bez obzira na proteste 5. septembra, organizovali uz pomoć policije ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. Kovačević kaže da Vlada Crne Gore ispunjava zahtjeve i želje crkve, navodis e u tekstu CdM-a.
Strah od produbljivanja podjela u crnogorskom društvu nije jedini razlog zašto ne bi trebalo uvoditi vjeronauku u sistem obrazovanja, ističe Mihajlović. Vlada trenutno ima 11 ministara od kojih je dio što rodbinski, što ideološki blizak SPC. Pri izboru Vlade sam Krivokapić je ministre nazvao apostolima.
U Srbiji, sjedištu SPC, vjeronauka i građansko vaspitanje su obavezni izborni predmeti već 20 godina. To što su obavezni izborni predmeti u praksu znači da dijete, osnovac ili srednjoškolac, mora da se opredijeli za jedan od ta dva predmeta.
(Amer Mujezinović)