Kobnog je dana pozvala svekra i svekrvu da joj pričuvaju djecu dok ona obavi neke obaveze. Kad se vratila kući, spremila je stan i igrala se s djecom, a zatim je stariji sin rekao da želi vani.

"Odlučila sam da odemo u Banjsko Polje, u domaćinstvo mog djeda jer sam tamo živjela kao dijete 2013. i 2014. godine, dok mi majka nije preminula. Cijela moja porodica je tu živjela, mama, tata, brat i ja. Nazvala sam svog oca Časlava i pitala je li on tamo, na što je odgovorio da nije, da ide u drugu smjenu, ali da slobodno s djecom odem tamo jer je očišćeno i porezao je granje i trnje. Tada sam još bila u stanu i nisam sredila sebe i djecu za odlazak u Banjsko Polje. Djeda nisam zvala jer s njim ne razgovaram jer smo se posvađali nakon smrti moje majke, ali ne sjećam se oko čega", ispričala je Ivana Ilić.

Tokom vožnje s djecom je nazvala supruga da mu kaže kamo idu, a on joj je rekao neka javi kada stignu.

"Mislila sam da se djeca tu mogu igrati i da drugi prostor u okviru dvorišta nije bio za igru. Kada sam parkirala automobil, tako što je zadnji dio vozila bio okrenut prema ulici, izašla sam i izvadila djecu, prvo Danku, pa sina. Iz gepeka sam izvadila loptu za nogomet i dala je sinu, i slikala sam djecu, ali je Danka već krenula prema stazi koja vodi ka zemljanom brdašcu koje se nalazi u dvorištu, a koje je bilo udaljeno pet ili šest metra u odnosu na suvozačka vrata automobila", dodaje majka.

Danka se penjala na to brdašce visoko do dva metra, a majka je opisala da tamo postoji i stazica koja vodi do kuće.

"Djeca su odmah krenula prema stazi. Danka hoda tako što trčkara, nije hodala sporo, a nije ni trčala brzo. Tog dana je imala puna 22 mjeseca. S djecom sam u tom dvorištu bila još jednom, ali Danka tada nije hodala. Danka je prešla uzbrdicu brdašca i skrenula lijevo prema granju koje je bilo na gomili s lijeve strane stazice. Ja sam bila oko metar i pol iza Danke. Kada je stigla do gomile granja, bila sam iza nje i Danka je napravila krug oko gomile granja i potom otišla prema automobilu. Sin je cijelo vrijeme bio sa mnom i držao je loptu.

Još se nekoliko minuta igrala s djecom s loptom, fotografirala ih nekoliko puta.

"Najviše što sam se udaljavala od njih bilo je tri metra i to ispred vozila, gdje su se i oni nalazili. Igrali smo se oko 10 minuta dok sin nije tražio da pije vode. Vidjela sam da se Danka opet penje na brdašce i da je bila na oko pet metara od auta, odnosno bila je na samom početku staze koju sam opisala", rekla je majka, prenosi Telegraf.

Iz automobila je uzela vodu i dala je sinu. On joj je bočicu vratio, a ona ju je spremila u ruksak, a to je, kaže, trajalo oko dvije minute.

"Kada sam podigla pogled prema brdašcu, vidjela sam da Danke nema. Počela sam ju dozivati, tražila sam pogledom po livadi na kojoj su se igrali, a kada sam shvatila da je nema, uzela sam sina za ruku i krenuli smo je tražiti. Prolazili smo kroz otvorenu ogradu, koja je bila na jedan ili dva metra od brdašca. Ograda je bila od malog dvorišta koje smo koristili za čuvanje kokoši. Kroz to dvorište smo prošli do sljedeće ograde koja je isto bila otvorena i onda je na oko tri metra od bočne strane kuće. Sa sinom smo izašli na stazicu pored kuće koja vodi kroz cijelo dvorište, išli smo desno, napravili cijeli krug koji, po mojoj procjeni, ima oko 100 metara, i opet smo došli do zadnjeg dijela auta", ispričala je majka Ivana i dodala da je oko 13.42 nazvala supruga i rekla mu da djeteta nema.

Odmah nakon tog poziva je nazvala policiju. Nastavila je tražiti dijete, a tada je u blizini vidjela parkiran bijeli automobil Vodovoda i dvojicu muškaraca. Ubrzo su oni sjeli u automobil i odvezli se.

Majka kaže da se u tom trenutku nije sjetila pitati ih jesu li vidjeli djevojčicu. Mislila je da je dijete blizu i da je preplašena.

Nakon što je automobil otišao, Ivana je krenula vidjeti je li Danka možda upala u baru koja je bila u blizini.

"Kada sam vidjela da dijete nije u bari, sa sinom sam se vratila u dvorište. U povratku sam vidjela susjedu za koju pretpostavljam da je bila s mužem u vrtu, to je kuća ispod naše, a iznad naše kuće kod susjeda sam čula galamu. Vidjela sam kako moj suprug dolazi službenim automobilom, bio je na mjestu suvozača, a njegov kolega je vozio. Poslije nekoliko minuta došla je i policijska patrola i krenuli smo ju tražiti. Razgovarali su s mojim suprugom, a onda je policija tražila pojačanje. Počeli su se skupljati ljudi da traže Danku, došli su moji svekar i svekrva i između 14 i 14.30 sati sam ostavila sina s njima i nastavila sam tražiti Danku po obližnjim livadama, nakon čega sam se vratila u dvorište i tamo razgovarala s inspektorima.

Dodala je da se Danka ni inače nije odazivala na ime, nije izvršavala naredbe, niti je govorila. Zbog febrilnih je konvulzija djevojčica ranije znala gubiti svijest.

"Imala sam sumnju da Danka ima neki oblik autizma, ali liječnici nisu dali tu dijagnozu. To su samo moje sumnje zato što nije govorila i zato što je gledala i okretala rukice i nije se odazivala na svoje ime", ispričala je majka i rekla da unatoč svemu tome Danka nije imala naviku odvajati se od roditelja i ne vraćati se.

Također je rekla da se djevojčica nije bojala nepoznatih ljudi, nije vrištala ni plakala, a znala je od nepoznatih i uzimati hranu.

Majka je dodala da porodica nema neprijatelja, sa svima je u dobrim odnosima osim s djedom s kojim ne razgovara, a osumnjičene ne poznaje i nije ih nikad vidjela.

(Erna H.)