Živimo li sada u jednom od takvih perioda vremenskog ubrzavanja, pita se Foreign Policy. U posljednjih nekoliko sedmica zasigurno se dogodilo nekoliko događaja koji izazivaju vrtoglavice. 23. juna, Britanci su šokirali svijet (i same sebe, dodaje FP) odlučivši na referendumu kako će napustiti Europsku uniju. 7. jula, petorica policajaca su ubijeni u Dallasu, što je izazvalo bojazan od nemira u SAD-u. Sedmicu dana kasnije dogodio se teroristički napad u Nici i prije nego što je taj događaj uopće počeo nestajati iz medija, dogodio se pokušaj državnog udara u Turskoj. Nakon toga dogodila se pucnjava i ubistva policajaca u Baton Rougeu u Louisiani. Zadnji događaj u cijelom tom suludom nizu dogodio se ovoga petka, napad u trgovačkom centru u Munchenu. U subotu su teroristi ušli među prosvjednike u Kabulu, raznijeli se i ubili najmanje 80 ljudi. Odgovornost za napad preuzela je Islamska država. Sve se to dogodilo dok se u pozadini odvijao sektaški rat bez kraja u Siriji, pojačane napetosti NATO-a i Rusije i najveći politički prevrat u novijoj američkoj povijesti – kao što je populistički kandidat bez iskustva koji se uspješno pobunio protiv republikanskog establishmenta i postao predsjednički kandidat. Populistička autoritativnost, nastavlja FP, u porastu je u mnogim zemljama diljem svijeta.

Kao u poznatom kineskom prokletstvu, čini se kako živimo u “zanimljivim vremenima”.

No, 2016. je tek na pola, a sasvim je moguće, piše FP, kako bi se događaji mogli ubrzati, sa nesagledivim posljedicama. Moguće je da će razorni događaji potaknuti druge, čak i na velikoj udaljenosti.

Još uvijek ne znamo pune razmjere propalog puča u Turskoj, no može se pretpostaviti da su pučisti odlučili djelovati zbog nasilja koje se događalo drugdje u svijetu. S obzirom na niz terorističkih napada koji se trenutačno događaju u svijetu, SAD-u bi bilo mnogo teže poduzeti ozbiljne političke mjere protiv pučista koji se bore protiv ISIS-a te zalažu za ukidanje Erdoganovih islamističkih reformi.

Trend širenja nemira može dovesti do toga da ljudi pomisle kako set uobičajenih pravila više nije na snazi te da treba poduzeti radikalne mjere. Danas imamo fanatike islamske države koji vjeruju da sudjeluju u apokaliptičnim borbama između muslimana i nemuslimana i da to rade za budućnost svijeta. Sa svakim novim zločinom na Zapadu, oni su sve uvjereniji kako su na pravom putu.

Nije sasvm jasno hoće li tjeskobno i nestabilno ljeto 2016. rezultirati nečim katastrofalnim. Uz malo sreće, plima loših vijesti će se polako povući, i ova godina će ostati na kraju zapamćena po mirnoj tuposti, a ne krvlju prožetim interesima. Možemo se nadati da se 2016. neće pojaviti u naslovima historijskih lekcija. No, kao što primjeri iz historije sugerišu, previše je načina na koje se plamen nasilja i sukoba širi i stvara, a onda za sobom rasplamsa cijelu oluju.

(Anesa Agović)