Silni oblakoderi su nam zaklonili pogled na bombe, koje bjesomučno padaju po gradovima Sirije, ostavljajući stanovnike bez hrane, vode, života i ono najgore - bez ikakve nade da će sutra, možda biti bolje. Velika naftna polja i ravnice savršeno prikrivaju ruševine i domove nekad sretnog sirijskog stanovništva. 

I nije istina ono što kažu da nije sve crno i bijelo, jer ovdje jeste. Svijetla polja nade (i nafte), s jedne strane, a sa druge, crna, mučna i turobna svakodnevnica, onih koji sada njima uopšte više ne vrijede.
No, kako bismo vidjeli tu enormnu razliku u životu, ne moramo ići dalje od Dubaija, koji možda i najbolje na cijelom svijetu, prikazuje kako na jednom mjestu, jednom gradu i u jednoj kulturi, postoje dva potpuno različita svijeta. 

A mi opet imamo priliku vidjeti samo jedan dio tog svijeta, onog koji su oni odlučili da nam prikažu i koji u posljednje vrijeme sve više mlade ljude iz Bosne i Hercegovine i regiona, vuče sebi. Možda jer tu pronađu neku sličnost sa našim mentalitetom ''Bogat sam i rasipat ću se da to svi vide.''
 A možda, samo zato što su sve druge tame svijeta, ipak svijetlije od ove naše svakodnevnice.

Iako već zvuči kao floskula, mladi zaista odlaze u potrazi za boljom budućnosti. To je uradio i mladi O.Dž., koji je prije otprilike tri mjeseca, otišao u Dubaiji, kako bi našao svoje mjesto pod blještavilom ovog grada. 

Za portal Source.ba , ispričao je svoje utiske i da li je to stvarno ono što je očekivao i čemu se nadao da će tamo zateći.

''Evo, ja sam trenutno u Manchesteru, došao sam malo na odmor, pa onda odmah možete pretpostaviti kako sam se snašao tamo. Ja sam obišao dosta metropola u Evropi, ali ništa od toga se ne može ni približno mjeriti sa ovim ovdje. Iako se nama Dubai uvijek prikazivao kao izvorište bogatstva, novca, to ipak nije ništa u odnosu na ono kako stvarno jeste'', kazao je O.Dž., te nas uputio na ono što nijedan turist, a pogotvo neko iz daleka ne može da zna. A to je, kako kaže, tzv. Lejerovano društvo, u kojem se kreću i žive evropski, ali i ostali robovi, niža klasa, koja živi možda gore i teže, nego je to slučaj sa tzv. nižom klasom u BiH.

Iz razgovora s njim, možemo zaključiti da izgleda mi nismo jedini kod kojih postoje ''naši i njihovi''. U Dubaiju ''našim'' ne smije ništa faliti i njihov život je apsolutno bezbrižan.

Prikazan život bogatih Arapa, prije mjesec dana privukao je i jednu dvadesetogodišnju Sarajku, koja se sada kao žena u patrijarhalnom društvu, u gradu Jeddah u Saudijskoj Arabiji, pokušava prilagoditi i naviknuti na njihov način života, no kako kaže, to za nju ne predstavlja nikakav problem.

''Da budem iskrena, kao i većina koji odu iz Bosne, i ja sam otišla najviše zbog para, ali i kako bih napredovala, pokušala stvoriti bolju budućnost, od one koja mi se nudila u mojoj državi, te kako bih unaprijedila sebe i svoje mogućnosti. Život ovdje je puno drugačiji, sredina je puno konzervativnija i svugdje razdvajaju muškarce i žene, jer jednostavno, takva im je kultura. Ali, ovdje stvarno nema kraju luksuzu, imaju sve servirano na tanjiru, imaju privatne vozače, hotele, sluge i osobe koje su zadužene za svaki segment njihovih života.'' ispričala je ona za Source.ba, te se također osvrnula na razliku između bogatih i siromašnih:

''Razlike između bogatih i siromašnih su stvarno prevelike. Doslovno imaš ''geta'' gdje je smještena njihova jeftina radna snaga, koju najviše čine ljudi iz Indije, Bangladeša, pretežno Afrikanci, dok njihovi stanovnici žive savršeno.'' objasnila je, te dodala kako ne želi da se vrati u Bosnu, jer iako je kultura dosta drugačija i potrebno je vremena da se osoba iz Evrope navikne, ipak tamo ima sve što je potrebno za jedan lijep i lagodan život.

Koliko god surovo bilo i koliko god mi to teško prihvatali, jedna stara izreka nam objašnjava da sit, gladnog ne razumije. Bilo i zauvijek će biti.

(Amila Alijagić)