A pogotovo na Islandu. Otkako su takva testiranja uvedena na Island početkom 2000. godine, velika većina žena, njih gotovo 100 odsto, s rezultatom testiranja pozitivnim za Down, odluče prekinuti trudnoću. Prenatalno testiranje nije obavezno za trudnice na Islandu, ali se o njihovu postojanju mora informisati svaku buduću majku, piše “Jutarnji“.

Tako se na Islandu, čija je populacija 330.000 ljudi, godišnje rađa samo jedna do dvije bebe s Downom. Te su bebe obično rezultat nepouzdanosti testa. Kombinovani odabir koji se obično provodi u 12.sedmici trudnoće, sastoji se od procjene rizika na temelju dobi trudnice, analize uzorka krvi i ultrazvučnog pregleda, a otkriva rizik na Down sindrom i još neke poremećaje. Pouzdanost ovog testiranja je oko 85 odsto. Zakon na Islandu omogućuje trudnicama da se odluče na prekid trudnoće i nakon 16 sedmica ako se utvrde abnormalnosti na fetusu.

Helga Sol Olafsdottir savjetuje trudnice na Islandu koje se odlučena prekid trudnoće. ” Za nas abortus nije ubistvo. Gledamo na taj čin kao na nešto što smo okončali. Okončali smo nečiji život koji je mogao biti pun komplikacija, mi spriječavamo patnju za dijete i porodicu.

Mislimo da je pravednije tako, nego to nazvati ubistvom, to je crno-bijela slika. Život nije niti crn niti bijel. Život je siv”, objašnjava ona. Djeca s Downovim sindromom najčešće, ali ne uvijek, imaju specifičan oblik lica. Mogu imati različite komplikacije, od kojih su neke istaknutije tokom odrastanja: srčane mane, sklonost zaraznim bolestima, pretilost, problemi sa štitanjčom i drugi, ali životni vijek osoba s Downovim sindromom se znatno povećao. Godine 1929. beba rođena s ovom bolesti često nije živjela duže od 10 godina. Danas, osoba s Downovim sindromom u prosjeku doživi 50 i više godina, ovisno o težini zdravstvenog problema.

(Merima Druškić)