Sve osim jedne od najvećih italijanskih stranaka izrazile su mu podršku i njegova vlada uključuje političare širom italijanskog političkog spektra, kao i tehnokrate na ključnim pozicijama, uključujući ministarstvo finansija i novi portfelj ekološke zaštite.

Mnogo toga je na Draghijevim ramenima.

On je zadužen da sačini plan italijanskog oporavka od pandemije i mora odmah početi s radom na planovima kako da uloži više od 200 milijardi eura fondova EU koji imaju za cilj obnovu ekonomije pogođene recesijom.

Ukoliko uspije u svojim naumima, Draghi će vjerovatno ojačati kompletnu eurozonu, koja se dugo vremena nosi s italijanskim ekonomskim problemima. Njegov uspjeh također bi dokazao italijanskim skeptičnim sjevernim političarima da bi ponuda fondova siromašnijem jugu ojačala kompletan blok.

On se, međutim, suočava s enormnim izazovima. Italija je zahvaćena najtežom ekonomskom krizom od Drugog svjetskog rata i hiljade ljudi još umiru od COVID-19, vakcinacija se odvija presporo, i on ima limitirano vrijeme za bavljenje tim problemima.

Italijani se vraćaju na birališta za dvije godine, ali je daleko od izvjesnog da će Draghi politički preživjeti taj period kao čelnik koaalicije koja uključuje stranke koje se radikalno protive njegovim stavovima prema pitanjima kao što su imigracija, infrastrukturni razvoj i socijalna zaštita.

Naglašavajući italijansku političku nestabilnost, Draghijeva vlada je 67. po redu od 1946. i sedma samo u posljednjoj deceniji, prenosi Reuters.

(Fena)