Osoblje hotela trčalo je unaokolo lupajući po vratima ubrzo nakon ponoći prije nego što nas je velikom brzinom tjeralo niz više stepenica.   Izgleda da su pretjerano reagovali na glasine o iskrcavanju ruskih padobranaca, ali to nije iznenađujuće;  ovde su svi na ivici, prenosi BBC News.


Ranije sinoć novinarska ekipa posjetila je Hannu Syvu i njenu porodicu u ogromnom stambenom bloku preko puta mjesta okrutnih napada.

Kada je prije dva dana počela ruska invazija na Ukrajinu, Hanna je preselila cijelu porodicu u dnevnu sobu da spava iza sofe.   Njen muž je izvadio pištolj,  da bude pri ruci.  Sada, naveli su, leži pored velike plišane igračke na njihovoj prozorskoj izbočini,  čekajući nepoželjne momente pucanja u slučaju potrebe.


Majka dvoje djece djeluje optimistično, opisujući sve svoje pripreme.  Ali priznaje da se osmjehuje kako ne bi zabrinula svoju decu.

"Plakali su jučer, veoma su nervozni, pa ne mogu da priuštim da se plašim", kaže Hana.

Oba njena dječaka nose narukvice za hitne slučajeve koje je naručila prij sedam dana, na kojima su ispisana njihova imena, broj mobilnog telefona i njihova krvna grupa.

"Za mene je bilo neverovatno kada sam dala njihovu krvnu grupu za bolničare. Kao majku, to me jednostavno izbezumi", kaže ona.

Do sada, jedine eksplozije u blizini Dnjepra dogodile su se u prvim satima ovog ruskog napada, grad je od tada miran.  Ali ruske snage se bore južno, severno i istočno odavde.   Dakle, Hanna sebi odvlači pažnju praktičnim stvarima.  

Ona i njene komšije su očistile svoj podrum i uredile ga kako bi se tamo mogle skloniti od granatiranja.  Ona ima spremne torbe pored ulaznih vrata sa presvlačenjem, grickalicama i vodom.

Podrum je premali za sve, ali neki stanovnici su već krenuli dalje na zapad tražeći sigurnost.   Smjenjuje ih tok drugih ljudi iz Donbasa. Ukrajinske trupe bore se protiv snaga koje podržava Rusija u istočnom Donbasu od 2014. godine, ali od četvrtka je ruska vojska počela da se otvoreno bori na njihovoj strani, pokušavajući da probije liniju fronta.   Mještani koji su ostali opisuju stvari kao "živahne", ali kažu da se Ukrajinci čvrsto drže, piše BBC.


Vlad, koji ima 20 godina, kaže da je došao da podrži trupe jer je zabrinut da je Rusija na granici zemlje i da ne želi Vladimira Putina za svog predsjednika.

„Za mene je to prilično šokantno, razmišljam da uzmem oružje u svoje ruke, barem da odbranim svoje lokalne oblasti“, kaže on, dok mu pramen crvene kose viri ispod šešira.

Ali postoji i određena frustracija čekajući u redu,  da li će se nešto desiti.

"Sankcije su u redu, one će pomoći. Ali treba nam više, nije dovoljno", insistirala je Hana.  "Sada se oslanjamo na Evropu da to zaustavi."


(Amer Mujezinović)