Ne, oni nisu nikakvi pravednici i mirotvorci, nego glavni sponzori i zaštitnici kršenja međunarodnog prava koje se objektivizira kroz nezakonitu agresiju, okupaciju, protjerivanje, ubijanje i otimačinu tuđe teritorije.

Budućnost kao vrijeme u kojem su svi ono što jesu

Naravno, da ne bude nikakve zabune ili, preciznije kazano, iluzije, oni će nastaviti raditi ono što su i do sada radili, ali će sada morati biti ono što zaista i jesu - zločinci koji otvoreno krše međunarodno pravo, koji promoviraju upotrebu sile u međunarodnim odnosima i koji nezakonito podržavaju okupaciju, agresiju i koji vrše nezakonito izgladnjivanje, ubijanje i protjerivanje Palestinaca.

Ubuduće oni ni formalno neće moći biti državnici koji su posvećeni uspostavi međunarodne pravde, mira i sigurnosti, očuvanju i poštivanju temeljnih načela i principa iz Povelje UN-a. Naprotiv, ukoliko i dalje nastave pružati podršku Izraelu, oni i sami postaju zločinci.

Oni postaju zločinci u istoj mjeri u kojoj je zločinac onaj koji provodi nezakonitu agresiju i okupaciju, koji protjeruje i ruši da bi oteo tuđi teritorij, koji ubija djecu, žene i starce da bi umjesto njih nezakonito naselio one koji na to nemaju pravo, postaju isti kao onaj ko usmrćuje djecu nezakonitim izgladnjivanjem.

Nastavak podrške Izraelu ili bilo kakvo opravdanje zločina koje Izrael decenijama čini, značilo bi priznavanje sile kao dopuštenog sredstva u međunarodnim odnosima, značilo bi i formalni krah međunarodnog pravog poretka, gašenje organizacije UN-a, ukidanje internacionalnog prava, ne samo kao obavezujućeg sistema pravnih normi, nego i kao nauke i zatvaranje fakulteta pravnih nauka širom svijeta. S obzirom na to da pravo, kao obavezujuća norma, na internacionalnom planu više ne bi postojalo, niti bi njegovo postojanje bilo smisleno, jedino što bi od pravne nauke moglo ostati jeste izučavanje internacionalnog prava kao historijske građe.

Nastavak podrške Izraelu značio bi da se pravna nauka iz temelja mora promijeniti, da su prestale važiti norme međunarodnog prava, a posebno dio međunarodnog prava koji ima apsolutno obavezujući pravni karakter (norme ius cogens). Više se na univerzitetima i pravnim fakultetima širom svijeta ne bi izučavalo pravo kao zaseban sistem obavezujućih normi, pravo bi i formalno nestalo sa svjetske scene.

Bit će zanimljivo pratiti kakva će reakcija studenata biti širom svijeta kada počne nova akademska godina, odnosno ukoliko ona uopšte i počne, jer učiti na fakultetima nešto što je u direktnoj suprotnosti sa realnošću, a što je verifikovala i najviša svjetska instanca, je besmisleno, a na to mladi ljudi čiji um još uvijek nije porobljen neće pristati, što su i do sada pokazali.

Maske su pale, nasilnici su svima poznati

Maske su pale, više se sponzori zločina neće moći predstavljati kao pravednici i mirotvorci. Zločinci će morati biti to što jesu - zločinci, a ne ono što bi željeli biti u očima svjetske javnosti. Ovo pravno mišljenje je vjerovatno, na najbolniji i pravno najpotpuniji način od kada čovječanstvo postoji, razobličilo i raskrinkalo svjetsku politiku. Ono je ogolilo svjetsku politiku do same srži i pokazalo da pravo koje su do sada promovirali svjetski moćnici nije bilo pravo, nego politika.

Međunarodni sud je pokazao da stanje koje su svjetski moćnici proizveli, održavali i nastojali prikazati kao pravno stanje više od pet decenija, nije bilo pravno stanje, nego stanje uspostavljeno nezakonitom upotrebom sile. Šta više, to stanje proizvedeno od strane najmoćnijih svjetskih sila, ne samo što nije bilo pravno stanje, ono kao takvo predstavlja suštu negaciju prava.

Nakon ovog pravnog mišljenja, koje u pravnom smislu ima karakter presude, jer predstavlja autoritativan iskaz o činjenicama i važećem međunarodnom pravu, svjetski i evropski političari su izgubili maske pod kojima su do sada na internacionalnoj sceni nastupali. Od danas oni su konačno, potpuno opravdano, stavljeni s onu stranu zakona.

Ništa nije onako kao što je bilo - sve je bilo laž

Nakon savjetodavnog mišljenja Međunarodnog suda, Izrael i IDF, a ne Hamas i Palestina, trebaju biti uvršteni na spisak država i organizacija koje vrše i podržavaju i teror.

U svjetlu ovog pravnog mišljenja Međnarodnog suda proizilazi i da je vojna akcija Hamasa od 7. oktobra prošle godine predstavljala čin legalnog i legitimnog otpora višedecenijskoj agresiji i okupaciji palestinske teritorije, to je bio otpor nezakonitom rušenju, ubijanju, protjerivanju i teroru koji čovječanstvo do sada još nije vidjelo.

Od danas vlade svijeta svojim građanima neće moći zabraniti iskazivanje podrške borbi palestinskog naroda za slobodu, a da se svojevoljno ne svrstaju u države koje štite, podržavaju i sponzoriraju teror, agresiju, ubijanje, protjerivanje i nezakonito prisvajanje tuđeg teritorija.

Države koje to budu činile same će se svrstati među one koje guše glas istine, koje su protiv međnarodnog prava i koje uskraćuju borbu protiv nezakonite agresije, okupacije i ubijanja.

Arapski režimi neće moći poreći da su kukavički režimi, da su izdali ne samo Palestince i međunarodno pravo, nego da su izdali Boga i islam, oni su dopustili, a nekada i aktivno podržavali, okupaciju palestinske teritorije, posmatrali su ubijanje nevine djece, žena i staraca. Oni su sve to gledali, a prema Božijem zakonu i ovosvjetskom pravu, imali su obavezu da te zločine spriječe. Oni su sve to posmatrali i ostali slijepi i nijemi na teror koji čovječanstvo ne pamti, dopustili su čak i da nevina djeca umiru od gladi. Sa tom mrljom će morati doći pred Boga, a račun teško da će moći položiti.

Zločini izraela su svjetski zločini

Predsjednici i premijeri država koji su tvrdili da Izrael ima prirodno pravo da se brani, da ima pravo na samoodbranu i da preduzima vojne akcije na teritoriji Palestine su ustvari nagovarali, podsticali i podržavali Izrael u protivpravnom, nezakonitom napadu i ubijanju. Umjesto prava na samoodbranu Izraela, oni su ustvari Izrael podsticali i podstrekavali na protivpravnu vojnu akciju koja je obilježena nezapamćenim zločinima.

Država koja nije napadnuta ne uživa pravo na samoodbranu, kao što pravo na samoodbranu ne može uživati ni država koja vrši nezakonitu agresiju i okupaciju tuđe teritorije, a Medunarodni sud je utvrdio da je Izrael izvršio nezakonitu agresiju i okupaciju palestinske teritorije. Istovremeno, otpor i borba protiv agresije, okupacije i terora, ima svoje uporište u međunarodnom pravu za razliku od agresije i okupacije.

Oni koji su uvjeravali svijet da Izrael ima pravo na samoobranu nisu govorili istinu. Oni su ustvari zagovarali i podržavali protivpravnu agresiju i okupaciju. To su govorili bez stida i srama, a Sud je potvrdio da su agresija i okupacija palestinskih teritorija trajali decenijama. Takvi predsjednici, premijeri i vlade država širom svijeta su ustvari zajedno s Izraelom, ubijali i rušili, oni su javno zagovarali i provodili akcije kojima se grubo krši međunarodno pravo.

Zato, zločini Izraela nisu samo zločini Izraela, to su zločini današnjeg svijeta. Više ne može biti nikakve sumnje da je svijet ujedinjen u zločinu protiv Palestine i međunarodnog prava. Svi oni koji su pružali podršku Izraelu, a posebno oni koji su Izraelu dostavljali oružje su saučesnici u agresiji, okupaciji i zločinima Izraela.

Međunarodni sud je konstatovao da su sve države obavezne ne priznati kao zakonitu situaciju koja proizlazi iz nezakonite prisutnosti države Izrael na okupiranoj palestinskoj teritoriji, te ne pružati pomoć u održavanju stvorene situacije kontinuiranom prisutnošću države Izrael na okupiranoj palestinskoj teritoriji, kao i da su međunarodne organizacije, uključujući UN, obavezne ne priznati kao zakonitu situaciju koja proizlazi iz nezakonite prisutnosti Izraela na okupiranom palestinskom području.

Nakon pravnog mišljenja Međunarodnog suda jasno je da nastavak takve politike prema agresiji i okupaciji Palestine vodi u pravnu odgovornost. Možda je u pravnu odgovornost, u svijetu kakav on danas jeste, teško vjerovati. Ali, nikada ne treba zaboraviti da u tu odgovornost nisu vjerovali ni brojni zločinci širom svijeta koji su ipak na kraju posjednuti na optuženičku klupu i izvedeni pred lice pravde.

Pravo je pokazalo pravu prirodu politike

Iako odluke Međnarodnog suda, kao i pravo općenito, ne treba idealizirati, ipak hrabri i svakog divljenja vrijedan palestinski narod, dobio je svjetsku potvrdu da je žrtva višedecenijske svjetske nepravde i zavjere.

Nema sumnje da će palestinski narod morati nastaviti svoju borbu, ali sada ne može biti nikakve sumnje da će u toj borbi pobijediti. I naravno, ne može biti nikakve sumnje da Izrael, ovakav kakav danas jeste, ne može postojati, jer kao što je Međunarodni sud zaključio, sve države imaju obavezu ne priznati kao zakonitu situaciju koja proizlazi iz nezakonite prisutnosti države Izrael na okupiranoj palestinskoj teritoriji.

(NAP, Sifet Kukuruz)