Hoover, poznat kao TJ, imao je 33 godine i bio je hospitaliziran nakon predoziranja.
Činilo se da su ljekari pokušali sve. Imao je oštećenje mozga, nije imao refleksa, pogled mu je bio prazan.

U bolnici su rekli da je doživio moždanu smrt i da ga planiraju skinuti s aparata za održavanje na životu, piše CNN.

TJ je bio registriran kao donor organa. Organizacija koja se tada zvala Kentucky Organ Donor Affiliates, ili KODA, rekla je njegovoj porodici da njegovi organi mogu spasiti mnogo života.

Operacija je zakazana za 29. oktobar 2021. godine i TJ je odvezen u operacijsku salu na zahvat koji je trebao trajati pet sati.

No nakon samo dva sata jedan je medicinar došao razgovarati s njegovom porodicom.

- Probudio se - rekao je.

Njegova porodica mislila je da je to čudo.

- Gledao je i mlatarao rukama - dodao je.

Ali bivši zaposlenici organizacije za nabavku organa kažu da se ne radi o čudu već o povredi povjerenja. Jedna od njih je rekla da je ovo "prava katastrofa" jer čovjek koji je "gledao u oči, odmahivao glavom, govorio ne i udarao po stolu" nikada nije ni trebao dospjeti u operacijsku salu da mu povade organe.

Bolnica je u službenoj izjavi kazala kako im je sigurnost i dobrobit pacijenata prioritet, a organizacija KODA, sada poznata kao Network for Hope, izjavila je da je pregledala slučaj te da ostaje pri stavu da su u slučaju TJ-a "poštovani svi protokoli".

Ipak, na vidjelo izlaze uznemirujući detalji o TJ-ovom slučaju - uključujući navode o pritisku da se njegovi organi uzmu unatoč znakovima da je bio svjestan i da se opirao.

Kritičari američkog državnog sistema nabavke organa kažu da TJ-eva priča nije jedina te da mnogi pacijenti neće biti te sreće i preživjeti.

Takvim slučajevima bavi se Nycki Martin, nekadašnja zaposlenica KODA-e i buduća hirurginja.
U januaru 2024. na TikTok-u je gledala priče o donorima organa i naletjela na TJ-evu priču koja joj se učinila poznatom.

Martin je radila kao hirurška konzervatorica za KODA-u otprilike godinu dana. Kad su TJ-a pripremali za operaciju, nije bila u sali, ali je čula da su ljudi bili uznemireni jer je pacijent budan.
Odlučila je javiti se TJ-ovoj sestri Donni Rhorer i u razgovoru s njom ustanovila je da porodica nije imala sve podatke iz medicinske dokumentacije.

A u njima je pisao da se TJ "trzao od boli" tokom kateterizacije srca, da je gledao oko sebe i mlatarao rukama.

Prema zapisniku, kardiolog je komentirao:
- Nisam neurolog, ali ovo bih nazvao svrhovitim pokretima. Ako pacijent ima ovakve reflekse, onda nisu smjeli napisati da se neće oporaviti - naveo je.

Umjesto da prekine postupak, kardiolog je TJ-u dao paralitik zvan rokuronij i dodatno ga sedirao midazolamom i fentanilom kako bi test mogao biti dovršen.

U zapisniku također stoji da je bolničkom osoblju bilo "nelagodno zbog količine refleksa", a neki su se žalili da je ovdje riječ o "eutanaziji".

Također, zapisano je da je porodica zaposlenicima KODA-e rekla da ekstubiraju pacijenta te da je ovo prilika za doniranje organa.

Rhorer ima stotine stranica TJ-eve medicinske dokumentacije, ali nikad nije vidjela ovaj zapisnik te kaže da joj nikada nisu rekli šta se dogodilo tokom kateterizacije srca.

Više detalja Rhorer je saznala od Nycki Martin koja je, također, stupila u kontakt s organizacijom za zaštitu pacijenata pod nazivom Organize.

Napisala je i pismo američkom Kongresu u kojem je opisala šta se dogodilo.

Donna Rhorer unajmila je advokate koji su zatražili svu TJ-ovu evidenciju od bolnice i od organizacije za nabavku organa, ali su rekli da papire od KODA-e nisu primili.

Rhorer kaže kako porodica ni u ludilu ne bi pristala na vađenje organa da su znali da kod TJ-a nije nastupila moždana smrt.

Postoje okolnosti u kojima pacijent koji nije moždano mrtav ipak može postati darivatelj organa.
To se zove donacija nakon cirkulacijske smrti, ili DCD, i postala je mnogo češća posljednjih godina. Neki stručnjaci dovode u pitanje etičnost te prakse.

- DCD bi trebao funkcionirati tako da kad imate nekoga s terminalnom bolešću ili povredom, njegova porodica može odlučiti prekinuti održavanje života - objašnjava dr. Robert Cannon, vanredni profesor hirurgije i stručnjak za transplantacije jetre na Univerzitetu Alabama u Birminghamu.
Cannon nije radio na TJ-ovom slučaju, ali je bio upoznat s njim jer je u Kongresu svjedočio o propustima u sistemu nabavke organa.

- Postoje potencijalni DCD donatori s puno refleksa - rekao je Cannon te dodao:
- Ali ako porodica zna da se to događa s njihovom voljenom osobom, ovaj se proces smatra etičkim i standardnim.

No nipošto nije etično da se stvara pritisak kako bi se nastavilo s procedurom.

Jedna osoba koja je bila u operacijskoj sali kad su TJ-a pripremali za operaciju, smatrala je da je otišlo predaleko.

- Jako su forsirali vađenje organa - rekla je.

Natasha Miller bila je zadužena za pakiranje organanakon vađenja.

- To je vrlo šokantno za ljude koji to nikada prije nisu doživjeli. Mnogi su se pitali zašto je došlo do vađenja organa, budući da je TJ izgledao svjestan i opirao se. Nikome nije bilo ugodno raditi, ali KODA je gurala, gurala i gurala da se nastavi - ispričala je.

Miller kaže kako se TJ sve vrijeme opirao, a bolničko osoblje mu je govorilo da se smiri.

Uprkos TJ-jevim pokretima, proces se nastavio.

Miller je rekla da je primijetila kako se TJ-u suze kotrljaju niz lice. Stalno je odmahivao glavom kao da želi reći ne.

- Ne mogu ni zamisliti strah koji je osjećao - rekla je Miller.

- Doktorica koja je ušla u salu, bacila je pogled na TJ-a i rekla:

- Ne, neću to raditi. Ima previše funkcija.

No Miller kaže da je koordinatorica KODA-e pozvala svog upravitelja koji je vikao da bi drugi ljekar proglasio TJ-a mrtvim. Koordinatorica je bila u suzama, a doktorica koja je trebala obaviti vađenje organa uznemirena je otišla.

- To je bila katastrofa - rekla je Miller.

Postupak je obustavljen.

TJ je proveo sljedećih nekoliko sedmica u bolnici. Iako je bilo predloženo da se odvede u dom za osobe s posebnim potrebama, njegova ga je sestra odvela kod sebe u Richmond.

Doktori su rekli da se TJ nikada neće oporaviti, no Donna Rhorer uzela je sebi za zadatak da pomogne bratu.

Sada je toliko ojačao da je sposoban za terapiju te je čak mogao otpratiti svoju sestru do oltara na njenom vjenčanju u maju 2023. godine.

TJ ima mnogo poteškoća uključujući ograničeno kratkoročno pamćenje, probleme s vidom i ravnotežom. Ali dovoljno je jak za fizikalnu terapiju nekoliko puta sedmično, a još ima smisla za humor, pa s ponosom pokazuje svoju opscenu tetovažu.

- Nije trebao izdržati ni godinu dana, no uspio je. Prošle su tri godine, a on napreduje - kazala je Rhorer.

Kad razgovara s TJ-em o tome šta se dogodilo u bolnici, on ponekad pita zašto su ga ljudi pokušavali ubiti. Drugi put izražava krivnju što njegovi organi nisu spasili druge.

- Ima osjećaj krivnje preživjelog - kaže Rhorer.

Vjeruje da je porodica bila pogrešno informirana o TJ-ovom stanju jer su na njega drugačije gledali s obzirom na to da se predozirao.

- Oni su vidjeli dostupne organe tamo gdje smo mi vidjeli člana porodice. Za njih je to bio samo njihov svakodnevni posao - kaže Donna Rhorer.