Šta je, zapravo, moć i o kojoj vrsti moći govorimo?

Bogatstvo, slava, društveni status prirodno daju moć pojedincu. Međutim, ne treba smetnuti s uma da i visoka pozicija u organizaciji sama po sebi znači moć tog pojedinca u kontekstu postojeće hijerarhije i nerijetko bjanko ovlaštenje da donosi odluke za i o drugima.

Moć je primamljiva – osobe na pozicijama moći prepoznaju se na ulici, o njima se govori, raspituje, laska im se, podilazi. Jednom kad postaneš zvijezda, teško je ostati neizmjenjen.

- Težak je svakodnevni život i većina nas konstantno traga da pobjegne u fantazije i snove. Zvijezde se hrane ovom slabosti; stoje izdvojeni od drugih, privlačni i drugačiji, čine da ih moramo gledati. Istovremeno su neodređeni i nestvarni, distancirani, pa zamišljamo šta još tamo ima. Njihov izgled poput sna potiče našu podsvijest; pritom nismo ni svjesni koliko ih imitiramo, tvrdi Robert Greene u svom poznatom djelu „Umjetnost zavođenja“.

Više moći, više seksa

Seksualna moć povezana je sa egom, te kako se politički ego obilno hrani novostečenom moći na poziciji, tako rastu seksualna moć i srodni apetiti. Interesantno je posmatrati osobu na visokoj poziciji i svojevrstan magnetizam koji dobije na stepenici iznad ostalih. Nažalost, gubitkom statusa magnetizam iščezava.

Vijesti iz svijeta slavnih često prezentiraju portrete moćnih figura kako posežu za ženskim osobljem iz iminentne radne sredine, spavaju sa dadiljama, nameću se hotelskim sobaricama, zavode djevojke kojima mogu biti djedovi. Ali, sindrom Hollywooda i nije tako daleko; takvi incidenti se svakodnevno dešavaju i u našoj sredini. Jedina razlika je u tome što apoloni Hollywooda ili šefovi velikih svjetskih korporacija lakše dospiju u medije jer su – vidljiviji, a skandali su katkad i korisne injekcije za podizanje publiciteta.

Naučnici smatraju da muškarci na pozicijama moći imaju aktivniji libido, koji, u kombinaciji sa beskrupuloznošću i neopreznošću koje im daju ambicija i pozicija, te uvjerenjem da se na osnovu privilegija mogu lako izvući iz skandala, dovodi do situacija bespoštednog „posezanja“ za ženama. Poneki čak smatraju da su žene dužne da im se prepuste u kontekstu „hijerarhije“. Kako se u našem narodu kaže, uzima „sve što ga sljeduje“.

Muškarci imaju jednu slabost – neutaživu želju za seksom. Ona je oružje u ženskim rukama kojim se mogu poigravati sve dok ne popuste pred muškim zahtjevom za seks. Tada se kontrola vraća u muške ruke.  

Holandski sociobiolog Johan Van der Dennen smatra da sama pozicija moći mijenja muškarca:

- Pozicija moći čini muškarca arogantnim, narcističnim, egocentričnim, paranoidnim, despotskim, pretjerano seksualnim, i gladnim za još više moći, iako ima izuzetaka ovom pravilu.

Van der Dennen smatra da su muškarci na poziciji moći općenito okrenuti ženskoj ljepoti i privlačnosti.

- A žene su općenito privučene moćnim, uspješnim, poznatim i bogatim muškarcima. Svaka „voljna“ žena potvrđuje moć moćnog muškarca, zatvara krug Van der Dennen.

David Carrier, profesor biologije na University of Utah objasnio je zašto u životinjskom svijetu ženke privlače moćni mužjaci:

- Iz perspektive seksualne teorije odabira, ženke privlače moćni mužjaci zato što njih i njihove potomke mogu zaštititi od drugih mužjaka.

Ono što je fizička moć i snaga u životinjskom svijetu, to je politička moć ljudskoj rasi. I što je veća, to je veći pristup ženama i prilikama za seks.

Narcis, ali ne i cvijet

Dr Svetlana Zdravković tvrdi da motivacija za seks može biti i težnja da se zadovolje vlastite egoistične i narcističke potrebe.

- U mitu, Narcis je sam sebi najvažniji, a ona koja zauzima mjesto njegove partnerke (Eho) nije mu mnogo bitna. Jedino je važno da dovoljno dobro služi potrebama egoiste i da mu se divi. To nadalje jača narcizam obožavanog i učvršćuje ga u zaokupljenosti samim sobom, smatra Dr. Zdravković.

Utoliko je očekivana posljedica da eventualno odbijanje „narcis“ jako teško podnese jer nije u stanju odgoditi zadovoljstvo. Poznati su nam primjeri iz prakse kada ovakvo odbijanje za posljedicu često ima otkaz na poslu, mobing, diskreditaciju u društvu, razne vidove ucjene, dok je kod psihopatskih struktura moguće i fizičko nasilje pa i ubistvo.

Pozicije moći hrane narcizam, te tako stvaraju začarani krug. Tako pojedinci silaskom s pozicije i gubitkom statusa, pokazuju autentične simptome gubitka i posljedično žalovanja, slično gubitku voljene osobe.

Pitanje je zašto većina seks skandala uključuje uticajne i moćne muškarce? Političari, biznismeni, državnici i drugi moćni muškarci često su povezani sa incidentima koji uključuju prevaru, nevjeru, prostituciju, seksualno zlostavljanje, silovanje i druge oblike neprimjerenog ponašanja prema ženama. Rjeđe viđamo moćne žene u takvim situacijama.

Osim prilike, stručnjaci okrivljuju testosteron kojeg muškarci imaju u značajno većim količinama nego žene. Neki opet kažu da je to „zato što im se može“.

Ako je testosteron nosilac dominantnog ponašanja, onda za isto možemo kriviti i žene koje ga također proizvode samo u manjim količinama. Praksa pokazuje da i žene imaju tendenciju ka dominaciji, kao i benefitima koji dolaze sa visokim pozicijama moći.

Bitan je motiv

Naposlijetku, ako moćni muškarci historijski posežu za ženama koje ih tradicionalno i iskonski žele, zašto bi to nekom smetalo?

Vjerovatno i ne bi da se ne radi o gruboj generalizaciji koju su izmislili upravo njeni protagonisti. Unutar ovako zgodne postavke u kojoj se radi o jednostavnoj potražnji i ponudi i obostranom zadovoljstvu, krije se hiljade povrijeđenih, a potom sankcioniranih žena koje su rekle ne i potom podnijele posljedice.

Da budemo fer i bez predrasude, i žene na vrhu koje ne znaju rukovoditi novostečenom moći često „treniraju“ autoritet nad potčinjenima, uključujući forsiranje veza sa muškim uposlenicima ili kolegama (i to se ne dešava samo u filmu u kojem Demi Moore seksualno zlostavlja Michael Douglasa, a on to vrlo teško dokazuje). Dakle, problem tražimo u namjeri, a ne u spolu.

Neko je jednom rekao da od nas zavisi kome ćemo dati moć.

Neko je jednom rekao i to da je biti velik odlično, ali nije lijepo.

(NAP)