- Djeca se ne boje da pogriješe. Ne želim da kažem da je pogrešiti isto što i biti kreativan. Ali znam da, ako nisi spreman da pogriješiš nikad nećeš smisliti ništa originalno.

Kako se kroz godine obrazovanja i odrastanja gubi kreativnost i zašto, su pitanja koja ser Ken Robinson pokušava da pokrene i da nas natjera da se zapitamo koji su nedostaci obrazovnog sistema, te da li je moguće to promijeniti.

Da li nas podučavaju u školi da budemo prosječni, da bi se mogli uklopiti u društvo ili se može održati djetinja sloboda i kreativnost u razmišljanju, ali i djelovanju? Može li se napraviti razlika između inteligencije i knjiškog znanja, kao i razlika između kreativnosti i grešaka?

- Nedavno sam čuo fantastičnu priču - i obožavam da je pričam - o djevojčici na času likovnog. Ona ima šest godina i sjedila je u poslednjoj klupi i crtala. Učiteljica je rekla da ona gotovo nikad nije obraćala pažnju na časovima, osim na času likovnog. Učiteljica je bila fascinirana njome, prišla joj je i upitala: ''Šta to crtaš?'' Djevojčica je odgovorila: ''Crtam sliku Boga.'' Učiteljica je onda rekla: ''Ali niko ne zna kako Bog izgleda.'' I devojčica odgovori: ''Sad će da saznaju.'' - Priča Ser Ken Robinson i dalje navodi da djeca postepeno gube tu kreativnost, prilikom odrastanja:

- Kada odrastu, većina dece izgubi tu sposobnost. Onda se plaše da ne pogriješe nešto. A mi ovako upravljamo kompanijama. Osuđujemo greške. I u našem državnom obrazovnom sistemu pogriješiti je najgora stvar koju možeš da uradiš. I kao rezultat toga, mi obrazujemo ljude da izgube svoje kreativne sposobnosti. Pikaso je jednom rekao da su sva djeca rođeni umjetnici. Problem je ostati umjetnik kroz odrastanje. Ja žarko vjerujem u sljedeće: ako ne razvijamo kreativnost, izgubićemo je. Ili, obrazovaćemo se da budemo nekreativni.

Pogledajte ostatak njegovog inspirativnog video izlaganja.


Anesa Agović