Tako govori Irac Mark Boyle koji dobrovoljno živi bez prihoda, bankovnog računa i potrošnje.

“To sam i ostvario. Imao sam fantastičan posao rukovođenja velikom kompanijom organske hrane, imao sam jahtu. Moj životni put se promijenio jedne večeri na jahti, dok sam filozofirao sa prijateljem. Bio sam pod značajnim uticajem Gandija. Počeli smo da govorimo o svim važnijim pitanjima u svijetu”, uništavanju životne sredine, resursa, ratovima… Nismo mislili da nas dvojica možemo da napravimo bilo kakvu razliku, bili smo dvije male kapi u zagađenom okeanu.”

Međutim, te večeri dobio je ideju.

“Ova pitanja nisu nepovezana kao što sam ranije mislio – imala su zajednički uzrok. Većina ljudi ne želi namjerno da povrijedi druge, oni ne rade to direktno. Alat koji je „zaslužan“ za to je novac. Uzmimo za primjer: kada bismo mi sami proizvodili nama hranu, ne bismo bacali trećinu te hrane, kao što radimo danas.”

Mark je htio da bude promjena koju želi da vidi u svijetu.

“To je, nažalost, značilo da moram da se odreknem svih prihoda koje imam. Napravio sam listu osnovnih stvari koje su mi potrebne da bih živio. Obožavam da jedem, tako da je hrana bila na vrhu liste. Imao sam opcije: da idem u potragu za hranom u divljinu ili da uzgajam sopstvenu. Uglavnom sam jeo svoje usjeve. Sljedeće pitanje je bilo sklonište. Pošto imam svoju prikolicu, parkirao sam je na jednoj farmi gdje volontiram, isjekao struju, a za grijanje sam koristio drva. Kupao sam se u rijeci, a umjesto paste za zube koristio sam sipinu kost i sjemenke divljeg kima. Kao prevozno sredstvo koristio sam bicikl, a za osvjetljenje svijeće.”

Mark kaže da ga mnogi ljudi smatraju antikapitalistom.

“Iako smatram da je kapitalizam suštinski pogrešan, ja nisam „anti ništa“. Ja sam za prirodu, za zajednicu i za sreću. I to je nešto što ne razumijem. Da ovo potrošačko društvo i uništavanje životne sredine donose sreću, imali bi smisla. Svi ključni pokazatelji nesrećnog života: kriminal, gojaznost, depresija, bolesti… Sve je u porastu.”

Dakle, kaže, više novca ne znači i više sreće.

“Ironično, meni je ova godina najsrećnija godina do sada. Imam više prijatelja nego ikada prije. Nisam bio bolestan prije, ali sada se osjećam zdravije nego ikada. Smatram da novac nije sigurnost, već je prijateljstvo prava sigurnost. Ljudi me često pitaju šta mi „nedostaje“ u odnosu na moj stari život. To su: stres zbog posla, saobraćajne gužve, računi iz banke…”, piše Prva.rs.

(Alen Avdić)