Kažu da je prostitucija najstariji zanat na svijetu, ali pre će biti da je to poltronstvo. Čim se uspostavila hijerarhija u društvu, javili su se i oni – ulizice, takojevići, šlihtare, klimoglavci. Po onoj staroj, imitacija je najbolji oblik laskanja, počinju da oponašaju rečenice nadređenog, njegovo držanje, pa čak i oblačenje. Ako je poltron viši od svog šefa, nesvjesno će se pogrbiti, kako ni slučajno ne bi bio iznad lidera.

Ipak, da nema šefova koji padaju na laskanje, ne bi bilo ni poltrona. Još je Plutarh primijetio koliko volimo povlađivanje. “Često laskamo sebi zbog čega smo manje otporni na laskanja drugih”, govorio je starogrčki istoričar.

Poslovni trener Zoran Drobnjak podsjeća da svako od nas želi da ima visoko mišljenje o sebi.

“To nam je u prirodi. Poltroni su svjesni toga i igraće na kartu podizanja ega svom lideru. Prepoznaćemo ih po tome što preuveličavaju komplimente svom šefu, imaju lijepu riječ u svakom trenutku i na sve načine pokušavaju da mu se dodvore. Cilj je jasan – da održe svoju poziciju ili da rastu u hijerarhiji”, kaže Drobnjak

Kao u filmu “Poltron” čiji je glavni junak Radivoje loš u svemu, osim u pohvalama svom generalnom direktoru, ulizica je po pravilu lenjivac. To su, govorio je Meša Selimović, najgori ljudi na svijetu. Od njih zaista nema koristi, jer oni neće upozoriti nadređenog da srlja u propast, niti će mu ukazati na bilo kakvu, pa i najmanju grešku. Oni imaju samo jedan cilj – da opstanu.

“Idealan saradnik je neko ko dijeli iste vrijednosti kao lider, podržava njegov put i u isto vrijeme je voljan da da konstruktivan ‘fidbek’. Poltron riječima demonstrira da je sve ovo, ali u dubini duše to ne misli, već radi zarad svojih ciljeva”, ističe Drobnjak.

Poltroni opstaju djelimično i zbog toga što uspijevaju da ubijede nadređenog da su mu odani. Ali, njihova odanost je pod velikim znakom pitanja.

“Iz pozicije lidera, jedna od najbitnijih osobina podređenih je lojalnost. Vođa traži osobu kojoj može da vjeruje, pa poltron lako zauzima poziciju ‘povjerenika’. Međutim, u presudnim trenucima za lidera, ova odanost najčešće ‘ispari’ jer suštinski nije ni postojala”, upozorava Drobnjak.

Ako svaki, pa i najnebitniji šef ima svog poltrona, možete li da zamislite kako je tek onima visoko pozicioniranim na poslovnoj skali? Koliko ulizica, spremnih da skoče na svaki njihov mig, vrijeba iz prikrajka ne bi li im se približili i utvrdili svoju poziciju?

“I da hoće, lideri ne mogu da se oslobode ovih napasti kojih je teže otresti se nego pantljičara”, govorio je Duško Radović. A trebalo bi. Jer, čim izgube funkciju, poltroni će im okrenuti leđa istom brzinom kojom su se stvorili ispod njihovog kišobrana. I naći skrovište ispod novog, laskajući sljedećem šefu sa istim entuzijazmom kao i prethodniku. Jer, šefovi se mijenjaju, ali poltroni su vječni.

Teško je odoljeti hvalospevima o svom liku i delu, ali moćnici bi, zbog sebe, morali da se potrude. U suprotnom, ako dozvole da se poltroni “namnože” u njihovom okruženju, isti će im doći glave. I zato, umjesto ulizica, treba da biraju sljedbenike, savjetuju stručnjaci.

U knjizi “Umjetnost sljedbeništva” Džon Hauel i Marija Mendez napominju da su dobri sljedbenici oni koji brinu o opstanku kompanije, poznaju posao, vrijedni su, imaju dobre odnose sa kolegama i šefom, brane nadređenog pred drugima, ali mu se, po potrebi, samouvjereno suprotstavljaju i kritikuju kako bi izbjegao neoprostive greške.

Ako ste kao roditelj strogi, ne slušate dijete, namećete mu svoju volju, velika je šansa da će vaš nasljednik postati poltron. U autoritarnim porodicama, kažu psiholozi, djeca uče da izbjegavaju konflikte, da budu poslušna, ne smiju da izraze svoje mišljenje u strahu od reakcije.

Ali zato uče da izokola, dobiju ono što žele. Tako razvijaju vještine umiljavanja i dodvoravanja autoritetu koje kasnije praktikuju u školi, na fakultetu, na radnom mjestu, kod ljekara – na bilo kom mjestu gdje im je nešto potrebno. I dok ih okolina ne voli nazivajući ih beskičmenjacima i osporavajući im moralne kvalitete, oni se ne obaziru. Dok se neki zadovoljavaju sitnim privilegijama, drugi pucaju visoko. Ambiciozni poltroni su naročito opasni jer su mahom veoma inteligentni. Uspijevaju da prodru u srž ličnosti šefa i da mu pruže ono što mu je potrebno – pohvalu, podršku, pravu riječ, kako bi lakše manipulisali, a da nadređeni uopšte toga ne bude svjestan.

Tako postaju ljudi iz senke koji zapravo upravljaju nekom organizacijom. Nerijetko, svog šefa zapravo preziru i misle da su sposobniji i u svakom smislu bolji od njega.

(Alen Avdić)