Božići su zlatni pir proslavili u restoranu "Riva", u krugu porodice i velikih prijatelja, porodice Bošković iz Beograda, uz dobru pjesmu, ples i veselje, baš kako priliči zlatnom jubileju. Lijepo provode i penzionerske dane.

"Našli smo sebi razonodu. Braco je dugo godina trenirao ekipu sjedeće odbojke, a ja sam djevojčice u Maglaju učila balet. Tako da su nam i penzionerski dani lijepi", rekla je Enisa Božić.

Božići su u Maglaju vrlo omiljeni i prepoznatljivi, skoro uvijek zajedno u šetnji ili druženju s prijateljima. Iako su se znali odranije, jer je Enisa bila vrsna gimnastičarka, a Braco odbojkaš i nastavnik fizičkog vaspitanja, spojila ih je jedna utakmica basketa.

"Stvarno nas je spojio sport. Jedne večeri igrali smo basket u bivšoj fiskulturnoj dvorani starog 'Partizana', bilo je puno djevojaka, ali on je izabrao da baš mene otprati kući. I tako je počelo", prisjeća se Enisa.

Kada su se počeli zabavljati, ona je imala 18, a on 25 godina.

"Davno je to bilo, neke stvari su se i zaboravile. Ali, pamtim lijepe godine dok smo se zabavljali i još ljepše godine našega braka", dodaje Dimitrije Braco.

Prije nego što su se vjenčali, zabavljali su se sedam godina, što je bilo odlično vrijeme za upoznavanje. Bile su to lijepe godine, pričaju, a uvijek su se nalazili ili u kinu ili hotelu, u društvu mlađih ljudi.

Recept za brak

"Ja sam se bavila sportom, plesala sam u kulturno-umjetničkom društvu, Braco je bio odbojkaš, putovali smo zajedno na brojna takmičenja. Nijedan dan nismo propustili da ne budemo zajedno, kao ni danas", prisjeća se Enisa.

Brak koji je sklopljen 24. januara 1969. godine bio je samo logičan slijed jedne lijepe i skladne veze. Pričaju da teških trenutaka skoro da i nisu imali.

Ljubav, poštovanje, razumijevanje, međusobno povjerenje i stalna komunikacija njihov su recept za uspješan brak.

"Prije nego što smo se vjenčali, znali smo kome šta smeta, tako da smo to izbjegavali. To bih preporučila i mladima. Uvijek smo se divno razumjeli, isto smo razmišljali, a dešavalo nam se da sanjamo iste snove", dodaje Enisa Božić.

Ponosni na porodicu

Skoro na samu prvu godišnjicu braka Božići su dobili sina Dubravka. I on sada ima svoju porodicu, suprugu Sanju i sina Sanjina. Ponosni su na njih. I Dubravko se bavio sportom, bio je rukometaš, a njegovim stopama pošao je i Sanjin.

"Nismo imali kćerku, ali zato imamo divnu snahu Sanju, koja nam je kao kći", ispričala je Enisa.

Dubravko s porodicom živi u Sarajevu, ali mu je Maglaj u srcu, baš kao i ocu.

"Ja sam jedno vrijeme živio u Zemunu, tamo sam se i školovao, ali od 1957. godine Maglaj je u mom srcu, baš kao i Zemun", dodaje Braco Božić, piše Avaz.

(Alen Avdić)