Inteligentni ljudi imaju visoke standarde

Imati standarde je dobra stvar. To vam može pomoći da ostanete na pravom putu ka sreći i uspjehu. Međutim, postavljanje standarda koji su previsoki može postati problem. Inteligentni ljudi imaju tendenciju da znaju šta žele i odbijaju da se zadovolje sa bilo čim manjim od toga. Njihovi visoki standardi odnose se na sve oblasti njihovog života. Posao, odnosi, određeni ciljevi. To im može otežati da budu zadovoljni. Mogu se stalno osjećati kao da njihova dostignuća nisu dovoljna, ili da im posao ne dozvoljava da napreduju. Njihovi standardi takođe mogu značajno uticati na njihove odnose.

Inteligentni umovi nisu zadovoljni sadašnjim trenutkom onakvim kakav on jeste, oni stalno pokušavaju da mu pronađu novo značenje

Kada je “inteligentno” u pitanju, svijest gubi prednost nad znanjem. Naši umovi nisu zadovoljni sadašnjim trenutkom onakvim kakav je i zato ga ili napuštaju ili odlutaju mislima, dodaju ili oduzimaju od njega, oplemenjuju ga ili preoblikuju, razumiju ili interpretiraju, itd.

Um pokušava da “izmijeni” trenutak i da mu doda novo značenje, jer trenutak sam po sebi nije dovoljan. Ovo nezadovoljstvo podstiče um na očajničku trku da bi se stekle sve informacije i uspomene koje je sačuvao kako bi trenutak bio “bolji”. I tokom ovog procesa um postaje nestrpljiv, mahnit ili izgubljen, jer su njegovi nalazi nedovoljni ili ne uspijeva da pronađe ništa.

Sreća je um koji se smiruje; inteligencija je um koji odbija da se smiri

Za srećan um, šta god da je u pitanju – dovoljno je. On ne pokušava da izmijeni bilo šta, on to samo prihvata tako kako jeste i postupa u skladu s tim. Inteligentni um nije tako lako zadovoljiti.

Većina inteligentnih ljudi previše razmišlja

Visokointeligentni ljudi imaju tendenciju da stalno analiziraju i proučavaju do iznemoglosti. Oni će izvagati prednosti i mane i suditi nakon što se tiho povuku. To često dovodi do depresije.

Kada su uslovi manji od optimalnih, osjećaju se iznevjereno

Stvari često nemaju isti krajnji rezultat: inteligentni ljudi imaju čvršće shvatanje svega i uvijek im je u glavi najbolje rješenje za sve uslove.

Nepogrešiva samokontrola

Većina inteligentnih ljudi ima tendenciju da naginje ka niskom samopoštovanju i slabom osjećaju ponosa zbog grubosti u načinu na koji sami sebe procjenjuju. Oni neće favorizovati loše osobine i prihvatiti ih po nominalnoj vrijednosti. Njihovi lični standardi su visoki.

Traže više sfere

Većina inteligentnih ljudi su vješti u razlikovanju dobra od lošeg. Oni ne prihvataju loše osobine. Neprestana racionalizacija mogućih ishoda je njihova prava priroda.

Malo ljudi ih zaista razumije

Ljudski kontakt može biti najveći izvor sreće. Mi uvijek dijelimo naše brige i stresove sa ljudima, tako da ih je onda lakše nositi. Većina inteligentnih ljudi rijetko pronalazi nekoga sa istom dubinom karaktera sa kim bi mogli da podijele svoje brige i ublaže svoj teret.

Inteligencija često može dovesti do psiholoških problema

Ljudi koji imaju natprosječni koeficijent inteligencije imaju neki vid psihološkog poremećaja koji ih čini neprestanim sudijama time što postavljaju nemilosrdna pitanja. Ljudski um je veoma složen i nije u potpunosti shvaćen. Prekomjerna analiza i osjećaj izolovanosti je činjenično stanje za inteligentne ljude. Ovo ipak može biti nezdravo.

Sreća je svakodnevni naporan rad

“Sreća u inteligentnim ljudima je najrjeđa stvar koju znam.” Ernest Hemingvej

(Alen Avdić)