Ranije su studije pokazale pozitivan učinak tjelesne aktivnosti na prevenciju depresije kod adolescenata i odraslih osoba, no dosad nitko nije proučavao uzročno-posljedičnu vezu depresije i tjelesne aktivnosti kod djece.

Grupa norveških znanstvenika sa sveučilišta NTNU u Oslu je prvi put pokazala kak se umjerena do intenzivna tjelesna aktivnost kod djece u dobi od šest do osam godina može povezati s manjim rizikom od razvoja simptoma depresije.

Pod pojmom umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti znanstvenici podrazumijevaju da je dijete zadihano i da se tijekom vježbe oznojilo.

Norvežani su u istraživanju pratili više od 800 djece u dobi od šest godina, potom su obradili i analizirali dobivene podatke te su djecu nastavili pratiti do osme, a zatim i do desete godine života.

U studiji, u kojoj je korišten akcelerometar, koji je mjerio tjelesnu aktivnost bili su uključeni i roditelji koji su odgovarali na upitnike o mentalnom zdravlju svoje djece.

Ustanovili su da su tjelesno aktivna djeca u dobi od šest do osam godina dvije godine kasnije pokazivala puno manje znakova depresije.

"Riječ je o važnom otkriću koje upućuje na to da se tjelesna aktivnost može iskoristiti u prevenciji i liječenju depresije još u djetinjstvu", objasnila je profesorica Silje Steinsbekk s odjela psihologije NTNU-a.

Norveški znanstvenici su također zaključili kako sjedilački način života kod djece ne mora nužno utjecati na rizik od razvoja simptoma depresije.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje djeci i adolescentima u dobi od pet do sedamnaest godina dnevno bavljenje umjerenom do intenzivnom tjelesnom aktivnošću u trajanju od najmanje sat vremena.

(Fena)