Potencijalno opasni uticaji usamljenosti i izolacije na ljudsko zdravlje već su dokazani. Usamljenosti može povisiti nivoe hormona stresa i uzrokovati upale, a to može završiti kardiovaskularnim bolestima, artritisom, dijabetesom, demencijom ili čak pokušajima samoubistva.

Simptomi koje usamljene osobe mogu imati rastežu se od odbijanja obavljanja svakodnevnih aktivnosti poput kupanja i pripremanja obroka, nesanice, oslabljenog imunološkog sistema i ubrzanog pada kognitivnih sposobnosti. Sve to prerasta u neki oblik epidemije koji je u šest godina, koliko je trajalo istraživanje koje objavljuje svoje rezultate, odnio više života nego godinama prije, piše metro-portal.hr.

Isto istraživanje je došlo do zanimljivih saznanja o razlici između društvene izolacije i usamljenosti. Društvena izolacija označava ograničen broj interakcije i povezanosti s drugim ljudima, dok je usamljenost naša percepcija spomenute izolacije – tu se nalazi jaz između željenog i pravog stanja društvene povezanosti. Drugim riječima, osoba može biti okružena ljudima i osjećati se usamljeno. Prema podacima iz 2012. godine, većina osoba koja se smatrala usamljenima, bili su vjenčani ljudi.

Više ne važi pravilo da će nas brak spasiti od usamljenosti, ili da bismo trebali više da izlazimo i družimo se s ljudima ako se tako osjećamo.

Drugo iznenađenje bilo je otkriti da stariji ljudi nisu ti koji najviše osjećaju usamljenost, već su se našli na drugom mjestu. Ukupno 70 studija u kojima je učestvovalo 3,4 miliona ljudi dokazalo je da se najusamljenije osjećaju adolescenti i osobe ispod 30 godina starosti, prenosi CDM.

(Alen Avdić)