On je proglašen krivim za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. To je presuda Radovanu Karadžiću, ali i svim onim koji ga podržavaju, smatraju herojem, vođom, generalom, borcem za prava nekoga ili nečega. A ne znaju koliko bi njima i svima u okruženju život bio mnogo ljepši da se ne kriju iza guzice osuđenog ratnog zločinca.

Sami su birali taj put. A neće ih odvesti daleko. Jer u kolikim god govnima bili, bit će uvijek ovdje onih koji će glasno ustati protiv svakog fašizma, svake mržnje i boriti se za pravdu.

Za svoja nedjela moraju odgovarati svi. Imenom i prezimenom. Za sve bolesne ideologije, koje su i 30 godina poslije itekako žive, također moraju odgovarati svi. Imenom i prezimenom. Za opravdavanje genocida, zločina i zločinaca isto svi moraju odgovarati. Imenom i prezimenom. Ili ako hoćete, firmom, kompanijom iza koje stoje.

A da li će Informer odgovarati, Kurir, Alo.rs., da li će, recimo, srpski mediji odgovarati pred bilo kojim ovosjetskim sudom?! Mislim da neće. Ali onda nam i neće biti bolje nikada. Koliko god svi oni hrabri, oni idealisti i utopisti dizali glas.

Saša Trivić također mora odgovarati za ono što je napisao. Možda ne nekom sudu. Možda ne nama. Ali sigurno će jednog dana odgovarati svojoj savjesti, jer ne znam da ima nešto zajebanije od te savjesti, koja ne pita je li pravi trenutak da dođe. Samo se pojavi, a ti majstore, živi s njom kako znaš i umiješ.

Naime, Saša Trivić je vlasnik ''Krajina Klasa'' i lanca pekara Manja. Izuzetno poznatih u Sarajevu. Svi smo tamo za sebe pronašli omiljeno pecivo. Ali, nije da bez njega ne možemo.

Nije baš da moramo svaki dan otići u tu pekaru i kupiti vlastitu 'omiljenost'. Jer osim ukusnih peciva, šta nam to još može ponuditi čovjek koji se krije iza guzice ratnog zločinca?! I ne, nema ovo veze sa politikom, što su neki na društvenim mrežama navodili kao argument odbrane. Jer ovo što je on napisao nije politika, donekle je stav, ali je prije i više od svega vrijeđanje i ruganje žrtvama grada u kojem on zarađuje ozbiljan novac.

U gradu koji stoji u tački optužnice ratnog zločinca – Imao zločinačku namjeru Udruženog zločinačkog poduhvata za Sarajevo – Saša Trivić posluje i nije mu toliko mrzak novac 'ovih sarajevskih Srebrenica', ma šta god mu to značilo. Jer ko bi uopšte mogao i razumijeti razmišljanja mozgova zatrovanih bolesnim ideologijama.

Saša Trivić nije jedini. Mnogo ih je istih ili sličnih. Ali Saši i sašama valja živjeti s njima. A i s nama. I pod 's nama' ne mislim na 's nama Bošnjacima', ni 's nama Hrvatima', niti 's nama Srbima'. Mislim da je ipak, na kraju dana, bolesnim ideologijama težak život S NAMA LJUDIMA!

A pekara i dobrih peciva će uvijek biti, ne brinite.

(Amila Alijagić)