U ova dva grada incidenti u kojim učestvuju migranti skoro su postali svakodnevnica, a građani ističu kako se u svom gradu ne osjećaju nimalo sigurno.

Za naš portal, govorio je Dinko Ljubijankić, koji živi u Velikoj Kladuši, koji je istakao da je stanje u tom gradu blago rečeno nestabilno.

''Naime, migranata je svaki dan sve više, a smještajnih kapaciteta uopće nema. Njihov dolazak je nekontrolisan, niti ima bilo kakvih evidencija ko dolazi iz koje zemlje, niti kakvu historiju imaju ti ljudi'', počinje Dinko razgovor za Source, te nastavlja govoriti o ponašanju migranata u Velikoj Kladuši:

''Njihovo ponašanje je zabrinjavajuće. Naravno, tu nije potrebno generalizirati iz razloga što je jedan manji broj njih svjestan situacije i na taj način se i ponašaju. Nažalost, veći dio njih je problematičan, sklon korištenju opojnih sredstava, alkohola, te imaju devijantno ponašanje. Ti migranti su nasilni, a posebno tu nasilnost izražavaju međusobnim tučama i prepirkama između sebe'', objašnjava Ljubijankić.

Na početku, građani su, iako pomalo u strahu, osjećali su neku vrstu sažaljenja, te su pomagali migrantima, skupljajući hranu, novac, odjeću... No, kako ističe Ljubijankić, to se polako mijenja.

''Građani Velike Kladuše svoja stanja polako mijenjaju iz onih humanih, gdje su im pomagali, hranili, oblačili, pa preko stanja ignoriranja, da bi se danas sve više počela javljati ogorčenost i bijes prema njima, iz razloga što svakim danom problemi s njima su evidentni. Osjetno se vidi da ljudi, posebno majke s djecom manje izlaze i šetaju po gradu. Stranih turista skoro i da nema. Helikopteri policije RH svaki dan, a i noću nadlijeću nad granicom koja je naseljena i samim tim uznemirava se stanovništvo, zbog buke koju stvara jer nisko leti i patrolira'', priča nam Ljubijankić.

Od samog početka migrantske krize, država i sve nadležne institucije su gluhe, slijepe i nijeme, a građani u USK se osjećaju ostavljeno.

''Naravno da se građani osjećaju zanemareno od vrha države. Nažalost, ovo je još samo jedan primjer nemara državnih vlasti, jer takvih primjera ima mnogo, od cestogradnje, industrijalizacije, plinofikcije i slično. Država BiH je trebala osigurati novčana sredstva i osnovati kamp zatvorenog tipa i tu ih smjestiti. A policija bi te kampove obezbjeđivala, odnosno, trebalo je učiniti sve da migranti sami počnu zaobilaziti BiH, kao trasu na svojoj balkanskoj ruti. Sličan primjer imamo u istočnijim zemljama, koje su malo jačim represivnim mjerama, žicom, ograničavanjem kreatanja njih odvratili od toga da im se te zemlje nađu na putu'', govori Ljubijankić, te ističe kako je pod hitno potrebno naći rješenje ove krize:

''Kampovi se moraju otvoriti van gradskih naselja i graničnih pojasa, koji bi bili pod kontrolom policije. Znači kampovi zatvorenog tipa, ili da se deportuju u zemlje iz kojih su došli, jer većina njih je ilegalno ušla u BiH'', kazao je Dinko Ljubijankić na kraju razgovora za Source.

(Amila Alijagić)