21.11.2019. 19:44
''Teško je, bolno je, zahtjevno je. Ljudski je znati možete li i priznati to. Nije ljudski zavezati nekoga jer ne možete!''
O Pazariću se govori dva dana bez prestanka. Ako! I treba. I iduća 22 dana, 22 mjeseca. Treba, sve dok i posljednja odgovorna osoba ne bude odgovarala za prizore koji su poslani u svijet, kao 'najbolja' slika ovog tamnog vilajeta. Države u kojoj je stanje užasno, ali bit će još i gore.

I u moru mišljenja, razmišljanja, stavova i iskustava, sva poenta stala je u nekoliko rečenica iskustva doskorašnje novinarke N1 Hane Sokolović:

''Prije nekih 7 godina sam ušetala u udruženje za podrsku djeci s poteškoćama u razvoju i njihovim porodicama, da se prijavim za volontiranje. Bez iskustva, znanja, realne slike. Ma i bez pameti.

Dok sam čekala Ines Kavalec da sastavimo izjavu o saglasnosti koju su moji roditelji trebali potpisati jer sam bila maloljetna, cure koje su tu radile me provedu kroz udruženje i zamole da ostanem kratko s jednim dječakom.

Ostanem s njim sama, u maloj sobici. Dječak počne udarati glavom od pod. Sve jače i brže.

Zamislite da se nađete u situaciji u kojoj apsolutno nemate ideje sta je rješenje, a svaki sekund je udarac jači.

Moj instinkt je bio da ga stisnem snažnim zagrljajem, da stavim svoju ruku između njegovog čela i poda.

Prepala sam se. I ostala sam. I opstala sam nesto duže od godinu dana. Zavoljela svako dijete koje sam upoznala, neki od klinaca su me znali i gricnuti kad se naljute a neki uputiti zagrljaj i kad po svojim dijagnozama za to "nisu sposobni". S jednim sam učila kako mirno sjediti na školskom času i biti dio tipične grupe. Iako ni meni nikad to nije dobro išlo.

Teško je, bolno je, zahtjevno je. Ali nije ljudski bilo kako drugačije. Ljudski je znati možete li i priznati to sebi i drugome. Nije ljudski zavezati nekoga jer ne možete.''

Nije moralno prihvatiti bilo koji posao bez znanja, ili još bitnije ljubavi, volje i želje za učenjem. Posljedice tih i takvih skoro uvijek su ogromne, užasne i poražavajuće. Iza sebe ostave (dugo)trajne štete.

Prihvatiti posao rada sa – po bilo kojem osnovu – ugroženom osobom, najveća je odgovornost na svijetu. A prihvatiti rad s djecom s poteškoćama u razvoju, a pri tom ne biti milion posto posvećen tome – monstruozno je.

Kao što je Hana napisala, prepadneš se, bude ti teško, bolno, i više nego zahtjevno, strepiš, bojiš se, ali ako radiš s ljubavlju, iskreno i od srca, instinkt ti neće zakazati i u datom trenutku djelovat ćeš kako djelovati treba. S vremenom ćeš i naučiti.

Ali ljubav prema tom 'poslu' nijedne sekunde ne smije izostati.

Jer upravo tada, dijete koje se samoranjava, udara glavom od pod, počet će vam smetati, možda će vas i nervirati i nećete znati šta da radite s njim, zakazat će vam i instinkt, pa ćete se latiti prve špage, ili prvog kaiša koji vam bude pod rukom i nehumano, beskrupulozno zavezati dijete za radijator.

Ako iz bilo kojih razloga ne možete, sasvim je uredu da to i kažete, da odustanete, da ne budete tu i dovedete se u situaciju da osjetite manjak ljubavi, volje i želje da pomognete toj djeci. Sve drugo nije ljudski. Manjak je morala. Monstruozno je.

 

(Amila Alijagić)

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

SOURCE PRIČE
Source.ba-sva prava pridržana