Teorija zvuči super, dovoljno je samo unijeti željenu destinaciju i automobil će Vas sam odvesti do cilja, ali praksa ne funkcionše na taj način, jer je vozač još uvijek mora biti nadzorni organ. Mlađim generacijama ideja je bliža nego starijim, koji zapravo ne znaju što bi radili tokom vožnje ako bi im budućnost oduzela volan, papučice, mjenjač – OK po pitanju mjenjača su već fleksibilniji

Međutim, krenimo od početka… Samovozeći automobil, odnosno autonomno vozilo, zapravo je robotizovano vozilo koje je u mogućnosti putovati potpuno samostalno, bez ikakve intervencije vozača.

Pritom putuje između dvije točke, isključivo po prometnoj infrastrukturi i poštujući sve prometne propise. No, za potpuno sigurno putovanje, a pogotovo ispunjenje tzv. Vizije 0, koja svodi broj smrtno stradalih osoba na prometnicama saobraćajnicama na nulu, proći će još dosta vremena.

No, jednog dana kad dostignemo taj nivo biće će to golem napredak za cijeli svijet. Naime, prema podacima UN-a svake godine u psaobraćajnim nesrećama pogine više od 1,25 miliona učesnika u saobraćaju, a brojna istraživanja dokazala su kako se čak 90 posto svih saobraćajnih  nesreća može pripisati ljudskoj pogrešci. Dakle, u teoriji je samovozeći automobil bezgrešan, ali u praksi još i nije.

Ključan problem je taj što današnje saobraćajnice nisu opremljene posebnim senzorima ili komunikacijskim uređajima pa se samovozeći automobil može oslanjati samo na vlastita čula. Samovozeća vozila su u pravilu povezana na Internet, koriste neke od platformi u oblaku, putem kojih im se dostavljaju informacije dobivene iz drugih vozila, nekih drugih sistema ili saobraćajne infrastrukture, odnosno putem kojih im se dostavljaju digitalne karte.

Naravno, za obradu tih podataka potreban je jako snažan računar.

Ponajbolji primjer tog računara jest Nvidia Drive PX, koja omogućava čak 320 trilijuna operacija po sekundi (TOPS), što znači da istovremeno može obraditi podatke sa tri lidara, sa 12 kamera, sa radara i ostalih istovremeno i to u stvarnom vremenu… Usporedbe radi, radi se o snazi koja je ekvivalent računarskoj snazi 150 savremenih ličnih računara.

 Ukoliko u bilo kojem trenutku dođe do problema sa sistemom upravljanja, primjerice, prilikom iznimno guste snježne oluje, kada senzori mogu biti zaslijepljeni, ili u slučaju kada dođe do kvara nekog od podsistema, automobil ima rutinu kojom se sigurno zaustavlja na prvom mjestu gdje je to moguće.

Razvoj samovozećih vozila u velikoj je mjeri bio vezan i za razvoj vojne industrije. Odnosno, bolje rečeno, razvoj samovozećih tehnologija prvo je planiran za vojne namjene, a tek tada za primjenu u civilne svrhe. DARPA je skraćenica od Defense Advanced Research Projects Agency, a riječ je o najeminentnijoj istraživačkoj organizaciji Ministarstva obrane, odnosno, o naučno istraživačkom centru koji razvija napredne tehnologije za američku vojsku. DARPA je smislila koncept takmičenja u proizvodnji sistema za samovozeća vozila, a čija je svrha bila pozvati članove istraživačkih institucija da prijave svoje samovozeće vozilo na takmičenje. Istraživačke organizacije, uglavnom vezane za eminentne znanstvene organizacije i fakultete širom svijeta, tako su mogli prijaviti svoje vozilo, a ukoliko bi ono pobijedilo, mogli su se nadati novčanoj nagradi od milion dolara u gotovini (poslije je povećana na 2 milijuna), ali i nečem puno unosnijem: ugovoru s američkom vojskom.

Premda brojne kompanije ulažu golema sredstva u razvoj samovozećih mogućnosti automobila, trenutačno se dosegla tek treći nivo  samovožnje pa je vozač u automobilu i dalje nužan za volanom, kako bi u svakom trenutku mogao preuzeti kontrolu. Proći će još dugo vremena do trenutka kad ćemo moći opušteno drijemati, prenosi vrelegume.rs.


(Admir Oručević)