Rekao je da je zajedno s Mlađom Damjanovićem potrčao prema stijenama, te je primijetio da vojnici pucaju na njega. Na pitanje odbrane potvrdio je da su vojnici vidjeli da je pobjegao, ali da nisu išli za njim jer su im prioritet bile haubice, te da misli da Čemerno ne bi bilo napadnuto da tu nisu bile haubice. Dakle, artiljerija je bila na Čemernom. Sa Čemerna je prema riječima svjedoka artiljerija ispalila preko stotinu projektila po Brezi i Visokom.

“Napad je bio iz pravca Čemernice i Derneka. Momir Šikuljak je bio neki komandir na Čemernom,  Lazendić je bio jedan od nišandžija na haubicama”, kazao je svjedok

Potvrdio je i da je bio na spisku vojnih obveznika Vojske Republike Srpske (VRS) i da je imao pušku. Na pitanje Odbrane je odgovorio kako je vjerovatno bilo oko 30 do 40 naoružanih mještana Čemerna koji su čuvali straže, te da pretpostavlja da je neko pružao otpor tokom napada.

Govoreći o seoskim stražama, Marinković je, na pitanje Odbrane “može li seljak pucati iz haubice”, kazao da može ako se nauči.

Drugi svjedok Sreto Pantić je rekao da je došao na Čemerno sutradan poslije napada i da je vidio poginule koji su prikupljeni radi ukopa.

Pantić je rekao da iz Mahmutovića Rijeke ima put prema Čemernom koji izlazi na plato između Čemernice i Trifkovića.

Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.

Nastavak suđenja zakazan je za 19. decembar.

(Patria)