Publika, uz poštivanje svih epidemijskih mjera, ima jedinstvenu priliku da prisustvuje premijeri Simfonijske poeme za Srebrenicu "Fatima" za sopran i orkestar, kompozitora Edina Dine Zonića, nastale prema stihovima Edina Krehića.

Poemu je Krehić (r. 1973.) posvetio svim stradalima u prošlome ratu u Srebrenici, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini, no, nazvana je po najmlađoj žrtvi Srebrenice, djevojčici koja se rodila u noći kada je i ubijena, a ime Fatima je dobila nakon što su je identifikovali 2012. godine.

Krehić, koji je, inače, do sada napisao četiri romana, (Čuvaj se, Jednog dana doći ću, oče,Nisam te se nagledao, koji je posvećen Srebrenici i Znaš li Nunu Montiljo?) rijetko piše poeziju.
U nastavku pročitajte originalnu verziju, koju donosi Oslobođenje. 


Fatimin san

---------------
Sanjala sam da sam živa,
pored mene soko leti,
podario mi svoja krila,
odjeća bijela svila.

Da sam živa…

Kada sletim, meka trava,
Guber teče, rosno cvijeće,
poto(k) čari svoje ima,
ne smeta mu hladna zima.

Za pahulje nisam znala,
julsko dijete, kesten rađa,
divlji kao konji vrani,
rastrčani po poljani.

Ovdje jablan mlad padne,
breza za njim tuguje,
storija se stalno vrti,
ko će da je prekine?

Da sam živa…

Zbjeg bez kraja, marš bez mira,
hiljade na poljani, poljana gnjevna,
ustade cijeli grad,
kao da je Sudnji dan.

Rođena sam tada bila,
u sekundi sve je stalo,
majčin uzdah, bebe plač,
i očev zadnji dah…

Naša djeca bez oca rastu,
često i bez majki rosnih,
Bože dragi, ima l’ kraja,
Bože dragi, daj kraj, amin!

Da sam živa…

Soko se po mene vraća,
krila svoja nazad želi,
sa srećom vam svima bilo,
u životu bez boli.

Sve što želim nije puno,
da vaš život nije san,
da nam živi grad od srebra,
i svima lica vedra.

Da sam živa…

Orkestar Sarajevske filharmonije predvodi Samra Gulamović, kao solista nastupa sopranistica Adema Pljevljak-Krehić, a režija je poverena Dini Mustafiću.

(Lejla Trle)