Ćurak je napisala i ovo: Jučer sam na putu ka Čavljaku prošla pored Trovača, nadaleko poznatog sarajevskog fast fooda. Nikad nisam bila tamo: postoje neki mali sarajevski rituali koje su me promašili zbog mojih usamljenih studentskih dana i potom odlaska iz BiH. Uvijek sam mislila da ću, kad se vratim, nadoknaditi sve te trenutke, razmijeniti riječi sa svim ljudima kojima sam se stidljivo divila iz daljine, koje sam zaboravila, koji su me zaboravili, da ću nadoknaditi male sarajevske avanture.

Osjećajući svoj grad, ponovnu tugu, bijes, nemoć, čini mi se da nisam jedina.

Kod Trovača

Crvenih trafika danas ima jako malo

Vidjela sam jednu bačenu naglavačke

Na ulazu u Mostar

Jedna do druge stajale su dvije

Kod Trovača

Na Bjelavama

Podno Podhrastova

Mjesta koje čuva policajac

Mjesta s kojeg se ne vraća

Obećavale su

Da neće biti napuštene

Da će,

Usprkos novim

Supersoničnim trafikama

Na koje je pristao i Toto

Ostati baš to

Dvije crvene trafike,

Odolijevajući burgerima od osamnaest maraka

I supersoničnim lažima o prošlosti.

Ostat će dvije crvene trafike,

Bar dok je studenata

Pjanih vozača i taksista.

Jučer sam prošla pored njih.

U njima ništa

A na svakoj po osmrtnica:

Za oca i sina

Podno Podhrastova

Kod Trovača

Na Bjelavama.



(Admir Oručević)