Slika zdravstva su trošni limeni kontejneri koji u Bihaću mijenjaju COVID ambulante u kojima često bude samo desetak PCR testova. U pravilu javnost bude zgrožena na ove informacije, krene Facebook buna koja jednako brzo nestane kao što se rasplamsa.

U tišini ostaje činjenica da je BiH jedan od lidera po smrtnosti pacijenata od koronavirusa. Pacijenti u BiH „tiho umiru“ i od kardiovaskularnih bolesti jer je procenat smrtnosti u odnosu na evropski prosjek duplo veći. Transplantacija organa tek je posebna priča, uglavnom se ne radi.


Fali novca, a sve više nedostaje i ljekara, sumorna je perspektiva zdravstvenog sistema u BiH. Zbog duga od 22 miliona KM nedavno su zdravstveni radnici u Konjicu isplatu tri zaostale plaće morali tražiti prekidom rada. Bijeli mantili u USK zbog političkih razmirica u novu godinu su ušli sa saznanjem da neće primati plaću jer nema većine koja će usvojiti budžet i plan rada Zavoda zdravstvenog osiguranja.

Prava je muka nabavka lijekova i medicinskih sredstava za bolnice i domove zdravlja jer su dugovanja u zdravstvu prešla 300 miliona KM. Spasa nam nema, propasti nećemo. Logika je politika koje se svakodnevno kockaju sa životima građana, a niko ne odgovara. S vremena na vrijeme desi se tek oštra politička polemika koja još uvijek ne služi ničemu osim prikupljanju političkih poena.



Političko prepucavanje kulminiralo je u KS. Prvo je SDA trojkinu vladu nazvala opasnom po živote građana. Zatražili su ostavke, premijera i ministra zdravstva. Razlog je kako navode nedovoljno testiranje građana, redovi ispred ambulanata, te „guranje“ privatnog zdravstvenog sektora. Nije se dugo čekalo na odgovor. Spisak od 51 propusta tokom SDA – ove vladavine stane u jednu rečenicu aktuelnog ministra zdravstva Harisa Vranića: „ko o čemu, oni o poštenju“.

U zaštitu svoga premijera ustala je Naša stranka s porukom: "Ko je preživio vladavinu SDA, neće mu teško ni pakao pasti". Aplauzi SDA, ili Vraniću ne popravljaju stanje u zdravstvu.

U galami i pandemiji niko se ne osvrće na činjenicu da u F BiH nedostaje oko 500 ljekara. Prema riječima dr. Amile Bećirović, predsjednice Ljekarske komore Federacije Bosne i Hercegovine, nije to više problem samo malih sredina, ljekara i medicinskog osoblja fali i u velikim gradovima. Porodične ambulante se zatvaraju, u boljem slučaju rade samo jednu smjenu jer nema ljekara porodične medicine. Bolnicama nedostaje infektologa, pulmologa, anesteziologa.

Na apele ljekarske komore da se na neodređeno zaposle svi ljekari koji su na evidenciji Službi za zapošljavanje, te da se zbog korone angažuje 1.000 medicinskih sestara i drugog medicinskog osoblja odazvali su se tek rijetki.



Bez novca i bez ljudi u bijelim mantilima građanima BiH se crno piše. Sve veći broj ljekara okreće se politici. Što je više ljekara u parlamentima i skupštinama zdravstvo je postajalo sve bolesnije. Svaka greška u zdravstvu skupo se plaća, često životima pacijenata. Razumno je tražiti odgovornost, ali je nerazumno očekivati da grešaka ne bude kada su ljekari i medicinari preopterećeni, kada rade više poslova odjednom. BPK Goražde ima jednog anesteziologa, praktično taj ljekar je 24 sata pripravan. Porazno je saznanje da BiH ima stručnjake, ali se skoro nikako ne rade transplatacije. Pacijenti spas traže u inostranstvu, a sve više i ljekari i medicinsko osoblje jer se malo cijene, a ni zdravstveno im se redovno ne uplaćuje.



Znamo da nije normalno, ali brinemo se tek kada nas lično to pogodi, ili kada nam najbliži i najdraži završe u bolnici. Tada je kasno.



(Patria/  Amer M.)