"Ideja novog sigurnosnog pakta za BiH koju sam predstavio prošlog mjeseca u Washingtonu u sklopu novootvorenog Balkanskog observatorija New Lines Instituta je nastala kao rezultat kontinuirane degradacije političke i sigurnosne stabilnosti Bosne i Hercegovine. Takav scenario kojim svjedočimo posljednih mjeseci traži kreativne solucije, rješenja, za neke od problema koje ću identificirati u narednim minutama.

Prije svega činjenicom da je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg svoju posjetu Zapadnom Balkanu u novembru 2023. počeo posjetom BiH. Posjeta je obilježena jasnim porukama podrške teritorijalnom integritetu i suverenitetu bosanske države, ali i direktnoj zabrinutosti zbog sve većeg ruskog utjecaja u zemlji. Stoltenbergove izjave treba tumačiti kao rezultat kontinuiranog napora NATO-a na suzbijanju stranog malignog utjecaja u BiH.

Ona je vidljiva kroz rastuću retoriku podjela koju prati secesionistička politika
rukovodstva Republike Srpske koju svesrdno podržava Moskva. Ove aktivnosti, najbolje ilustrovane stalnim političkim pozivima na raspad bh. države, prijete da naruše stabilnost i oslabi reforme, što će dovesti do nove krize za NATO u Evropi. One također predstavljaju izazov za EUFOR, koji ima mandat za osiguravanja tkzv. SASE (sigurnog i stabilnog okruženja) u odgovoru na mogući sukob.

Tako da je jasno zašto NATO vidi Zapadni Balkan i BiH kao centralno pitanje, kao strateški važan faktor za slobodnu i mirnu Evropu. Te je takođe jasno zašto pro-bosanske snage prepoznaju euroatlantske integracije BiH kao strateški cilj i imaju potrebu nastaviti graditi dugogodišnji odnos sa NATO-om.

Da bi odgovorili rastućem prisustvu Rusije na Balkanu, kao dio odgovora NATO-a za zemlje u opasnosti nakon invazije na Ukrajinu, Alijansa je 2023. kreirala i usvojila DCB paket (paket za izgradnju odbrambenih kapaciteta) koji ima za cilj daljnju izgradnju kapaciteta BiH i jačanje njene otpornosti u odnosu na strane maligne utjecaje.

U narednih pet godina primjena paketa će doprinijeti jačanju NATO-standarda i praksi u BiH, uz dodatno osiguranje vojne interoperabilnosti između Oružanih snaga BiH i NATO-snaga.

Međutim uprkos naporima, pristupanje BiH NATO-u je nedovršeno. DOMAĆI
FAKTOR: Predsjednik RS-a Milorad Dodik, jedan od najlojalnih saveznika Moskve, koristi Dejtonski sporazum o ustavnoj podjeli vlasti, koji omogućava pravo veta nad odlukama na državnom nivou, da blokira bilo kakve euroatlantske integracije. Ovaj pristup koordiniran je uz podršku Rusije, koja je u nekoliko navrata otvoreno prijetila bosanskoj državi ako odluči slijediti put NATO-a.

Osim što ukrajinskim scenarijem ulijeva strah u zemlju, cilj Rusije je da BiH ostane u stalnom položaju nespremnosti i nesigurnosti, u kojoj se ne može u potpunosti braniti u slučaju novog sukoba Moskva vidi Dodikove napore da potkopa podršku Zapada putu BiH u NATO i EU kao dio većeg geopolitičkog mozaika, odvlačeći pažnju dalje od ruske invazije na Ukrajinu.

Rukovodstvo RS-a pokušava opravdati svoje postupke izgradnjom islamofobičnog narativa o raširenom fundamentalizmu. Moram ovdje spomenuti i ulogu HDZ-a BiH i Čovića čija politika etnonacionalnog ekskluziviteta uvećava ovaj narativ i svojim političkim djelovanjem podržava Dodika, razvija sve bliže odnose sa Moskvom i pokušava dalje rastanjkati bosansku državu.

Pored toga imamo i STRANI FAKTOR koji se ogleda u političkim i strateškim
ograničenjim EUFOR-ove operacije Althea. Jasno je da trenutni broj od oko 1.100 vojnika u našoj zemlji ne može istovremeno efikasno pokriti potencijalna konfliktna područja, niti može adekvatno odgovoriti na bilo kakvu prijetnju. Poznato je i da te snage nemaju dovoljno sredstava: oklopa, teškog naoružanja niti helikoptera za brzo premještanje jedinica u slučaju potrebe. Politički faktor igra i činjenica da je od 2024. godine misiju EUFOR-a preuzela Mađarska, još jedan saveznik Dodika i Vučića i strastveni pristalica Putina i Rusije.

Mi smo svjedoci da PM Mađarske Orban historijski gaji anti-evropske, i na koncu anti-bosanske stavove, izazivajući sumnju u kredibilitet svog pristupa prema BiH. Samim tim EUFOR ne bi trebao da služi kao jedini garant sigurnog i stabilnost okruženja u zemlji i smatram da je NATO i određene članice dobro pozicionirane da poboljšaju ovaj cilj. Iz te potrebe dolazi i mogućnost transformativne strategije NATO-a koja se ogleda u Novom sigurnosnom paktu za BiH – kvadrilateralni okvir strateškog partnerstva koji se sastoji od SAD-a, UK-a, Turske i Norveške – mogao bi poslužiti kao mehanizam
tranzicije u očuvanju mira i sigurnosti u BiH.

U kreiranju novih kapaciteta, NATO i individualne članice mogu raditi na uspostavljanju zajednički ili bilateralno, okvir strateških investicija i ulaganja u namjensku industriju BiH Ovaj kvadrilateralni sigurnosni pakt omogućio bi

1) sigurno okruženje; ako bi ove zemlje ponudile potpunu posvećenost, sigurnosnu i odbrambenu pomoć BiH u slučaju eskalacije prilika, to bi u potpunosti odvratilo ruski avanturizam u zemlji i pomoglo BiH da se fokusira na svoje prioritete u domenu odbrane i sigurnosti dok nastavlja razvijati svoju
industriju;

2) političku koheziju i dalje ohrabrenje bh. rukovodstva da krene u konačnu ustavnu reformu neophodnu za napredak države i koja će omogućiti BiH da krene naprijed u skladu sa principima Europske demokratije. Alternativa tome jeste nastavak nestabilnosti prilika u BiH i održavanje sposobnosti ruskih proksija da blokiraju integraciju BiH u NATO kao najefikasnija platforma za trajno inkorporiranje ruskih geostrateških interesa na Balkanu", istakao je Ismet Fatih Čančar.

(NAP)