Goethe institut nagradu dodjeljuje od 1954. Ova medalja je od 1975. godine u Njemačkoj i zvanično državno odlikovanje.

U intervjuu za DW Karahasan komentariše nedavnu objavu na njemačkom njegove zbirke eseja "Sjenke gradova". Te činjenicu da se u Sarajevo opisuje kao grad koji traži da bude ispričan.

"Postoji više objašnjenja. Prvo je da se istorija posebno intenzivno prelama u Sarajevu. Ovaj grad je od nastanka više puta gorio, doživljavao opsade i bivao skoro potpuno uništen. S druge strane od samog početka u Sarajevu žive ljudi različitih konfesija. Tu žive mnoge etnije, tu su mnogi jezici, svi skupa, jedni pored drugih, ali i jedni protiv drugih, tako da je tamo uvijek postojala svijest o kulturnom identitetu. Ali i o stalnoj prisutnosti drugog i drugačijeg", odgovorio je Karahasan..

Upitan da li je to ono što ga je navelo da pripovijeda, da ispričate Sarajevo: prisutnost onog drugog, što kristalizira sopstveni identitet?

"Vjerujem da jeste. U svakom slučaju taj grad mi je pomogao da se distanciram od samog sebe. I otkako pišem, svjesno pripovijedam, pokušavam da ispričam Sarajevo", dodaje.

Na konstataciju da je za vrijeme rata 1993. napustio Bosnu, te u međuvremenu živi naizmjenično u Sarajevu i Gracu, a boravi i u drugim gradovima. Da li je ta disanca prema Sarajevu važna, da bi mu se mogli opet približiti?

"Naravno. Duh se po definiciji sam od sebe distancira. Snovi o rajskom stanju, o kojima sanja naša kultura od vremena helenizma, su u osnovi snovi o stanju bez duha, o stvaranju identiteta sa samim sobom. To na žalost ne ide, jer dok god smo ljudi, mi smo i duhovna bića. A duh zapravo proizvodi distancu i izvjesnu svijest o samom sebi", kaže Karahasan.


(Patria)