Ovogodišnji svjetski dan voda, 22. mart, usmjeren je ka ubrzavanju promjena kako bi se riješila kriza vode i kanalizacije, te je cilj, kako navode iz UN-a, da svi mi napravimo mali korak, malu promjenu načina na koji koristimo vodu, konzumiramo i upravljamo vodom u svojim životima.

Prema najnovijim podacima, oko 785 miliona ljudi na svijetu nema pristup pitkoj vodi.

Ovo predstavlja ozbiljan problem za njihovo zdravlje i dobrobit, jer nedostatak pitke vode može dovesti do raznih bolesti, a ponekad i smrti.

Mnogi od ovih ljudi žive u siromašnim zemljama u kojima je infrastruktura za snadbijevanje vodom loša ili nedostaje. Globalno gledano, taj se broj smanjuje, ali je još uvijek visok i potrebno je poduzeti daljnje napore kako bi se osigurala pitka voda za sve ljude na svijetu.

Svjetski dan voda bi trebao biti prilika da se svi podsjetimo šta činimo i šta nam je činiti u pogledu zaštite voda.

Mali koraci koje možemo kao pojedinci uraditi:

- ne bacati otpad u naše rijeke, u prirodu
- racionalno koristiti vodu jer to nije neograničen resurs
- učestvovati u akcijama čišćenja rijeka, jezera kao i izletišta pored potoka
- učestvovati i zanimati se za rad vladinih i nevladinih organizacija na području Bosne i Hercegovine koje se bave zaštitom životne sredine

Zbog klimatskih promjena učestala je pojava dugih sušnih perioda i svi moramo racionalno upravljati postojećim resursom.

Konferencija o vodama UN-a 2023. godine, 22-24. marta, jedinstvena je prilika da se svijet ujedini oko rješavanja krize vode i kanalizacije.

Ko je kriv za probleme sa zaštitom voda u BiH ?

Iz Udruženja Eko Akcija napominju da su zapravo uzroci problema sa zaštitom voda u BiH nemar i nerad nadležnih institucija te navode slučaj vodozaštitne zone Sarajevskog polja.

"Probleme sa zaštitom voda u BiH nije uzrokovala niska svijest naših građana, već nemar i nerad naših nadležnih institucija.  Za svako izvorište pitke vode, potrebno je propisati vodozaštitne zone - pojas zemljišta u kojem će se značajno ograničiti ili zabraniti sve ljudske aktivnosti koje bi mogle dovesti do zagađenja vode, a zatim ih učinkovito štititi. Nažalost, vodozaštitne zone su napadnute na razne načine. Najgori primjer su područja vodozaštitne zone izvorišta u Sarajevskom polju na području planina Bjelašnice i Igmana gdje se desila prvo nelegalna sječa šume, a zatim i nelegalna  gradnja čitavih turističkih naselja, zbog čega se može desiti da Sarajevo uskoro ostane bez kvalitetne pitke vode.", napisali su.

Ko su zagađivači naših rijeka?

"Brojni industrijski zagađivači i dalje nekažnjeno zagađuju naše rijeke.  Otpadne vode naših naselja, uglavnom završavaju bez prečiščavanja u našim potocima i rijekama.", navode iz Eko Akcije.

Neplanski turizam često uzrok zagađenja rijeka

Iz Eko Akcije navode da je najnovija opasnost po naše rijeke turizam te gotovo da više nema slapa na srednjem toku Une da nije zaposjednut ilegalno izgrađenom kafanom ili restoranom čije otpadne vode redovno završavaju u rijeci.

"Svijest sama po sebi ne rješava probleme, potrebna nam kolektivna građanska akcija koja će napraviti jak pritisak na političke elite i institucije vlasti kako bi počeli da učinkovito štite naše vode.", zaključuju iz Eko Akcije. 

Stručnjaci upozoravaju: Sve više vode u BiH neupotrebljivo za piće 

"Svijet se suočava sa krizom po pitanju sigurne vode, posebno vode za piće, u cijelom svijetu. Neophodne su promjene u svim sferama društva, ukoliko želimo da spasimo preostale zalihe vode, do 2030. kako je zacrtano u određenim strateškim ciljevima UN-a", kaže dr. Jasmin Durmišević iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).

Dr. Durmišević kaže da bi sve vlade u svijetu trebale učetverostručiti svoje napore i aktivnosti da bi do datog cilja (2030.) svim ljudima na planeti omogućili pristup pitkoj i zdravoj vodi.

Stručnjaci okupljeni u Zenici iz raznih oblasti naglasili potrebu brige i hitnog rješavanja ovog problema, jer se i u našoj državi nerijetko i sve češće hvali “podacima da imamo zdravu i pitku vodu u dovoljnim količinama”, što po ozbiljnim istraživanjima za značajan broj sredina više nije slučaj.

Podaci su prezentirani za vodne objekte, gradske i seoske vodovode, te školske objekte u Zeničko-dobojskom kantonu za period 2020. – 2022. godina.

Po tim podacima vodu koja mikrobiološki ne udovoljava standardima ima čak 79,8 posto lokalnih vodnih objekata od ukupno uzetih 739 uzoraka iz 11 od 12 općina i gradova ZDK, dok je hemijski neispravno bilo osam od 739 uzoraka.

Kad su školski objekti u pitanju, u 214 provedenih analiza lani dva uzorka su bila hemijski neispravna, dok ih je 44 ili svaki peti “palo” na mikrobiološkoj analizi.

Slični ili gori podaci su i u ostalim područjima BiH, što uz sve izraženije sušne periode i nedostatak vode ukazuje na potrebu veće brige i ušteda.

Dr. Elma Kuduzović, rukovoditeljica Odjeljenja za promociju zdravlja u INZ-u ističe da ponajveću opasnost za vodu, ali i hranu ljudi predstavlja nereciklirani plastični otpad bačen u prirodu, koji se preko zemlje, vode ili životinja i bilja “vraća” ljudima.

"Samo 11 posto upotrebljene plastike, a govorimo o proizvedenim stotinama miliona tona godišnje, se reciklira, ostatak završava u prirodi, odakle kao mikroplastika djeluju na cijeli hranidbeni životni ciklus čovjeka" ističe dr. Kuduzović.

Ona kaže da materije koje se dodaju plastici da bi dobila na čvrstoći, kad dospiju u ljudski organizam utječu na hormonalni razvoj i rad organizma, smanjujući plodnost, pojačava otpornost na inzulin, pospješuje prerani ulazak djevojčica u pubertet, remeti rad štitne žlijezde, povećava opasnost od razvoja niza tumora i slično.

Stručnjaci preporučuju da svako da svoj doprinos, tako što će plastične vrećice zamijeniti platnenim cekerima, plastične boce za vodu staklenim, jednokratne setove za obroke sa višekratnim, ali i svakodnevno poticanje građana da da pravilno odlažu plastični otpad i biraju ekološki prihvatljive proizvode, saopćeno je iz INZ-a.

(Piše: Erna Hadžić)