“Sve je u Sarajevu funkcionisalo gotovo savršeno za vrijeme Olimpijade, osim nekoliko privatnih sistema za pražnjenje džepova. Jedan od tih sistema zove se restoran “Una”, privatna ugostiteljska radnja vlasnika Fahrudina Šehića.

U srijedu, 11. februara, čulo se da je dva dana ranije u “Uni” večerao glumac Kirk Daglas sa svojim društvom. Umjesto da naplati 5.400 dinara, vlasnik je uvećao račun za deset puta – naplatio je ravno 54.000. Restoran je odmah zatvoren.

Fahrudinova priča

“Aih, aih, bolan, šta me to zadesi?”

Othukuje, ali nikako da kaže šta ga je to, zapravo, zadesilo. Greška je napravljena, a bruka će pasti na njega, nedužna. Radije bi pokazao knjigu utisaka iz restorana, u koju su se ubilježili mnogi poznati gosti.  U knjizi su zaista upisana poznata imena: Vidoje Žarković, Dušan Alimpić, Branko Mamula, jedan od direktora MOK-a, Ingemar Stenmark, grupa glumaca Jugoslavenskog dramskog pozorišta na gostovanju u Sarajevu… Svi hvale svoj provod u restoranu “Una”, niko ne kaže da vlasnik “dere” prilikom naplate računa.

“Eto vidite”, kaže Fahrudin, “A, kako je bilo? Nema tu mnogo šta… U podne tog dana došao kod mene neki Mate, veli da je kelner iz Rijeke. Traži posao. A u mene posla ovih dana kol’ko hoćeš, pa ga ja uzmem da poslužuje. Nisam ga ni prijavio, mislio sam tako, na dan-dva, dok ova Olimpijada…”

Te večeri je, zaista, Kirk Daglas došao u “Unu” sa svojim društvom, njih osmoro. Smješteni su u jednu prostoriju na gornjem spratu i baš su lijepo jeli i baš su se lijepo proveli. Vlasnik Fahrudin je posluživao dok je posluživao, i dok su se svi zajedno fotografisali (za dugo sjećanje), a onda…

Kada se Fahrudin vratio iz kupovine, nema više gostiju, ali nema ni Mate. Opljačkao i goste i Fahrudina. Pobjegao. Gotova priča.


(Amer Mujezinović)