Strpljenje, strpljenje i strpljenje. Najpoznatiji i najkarizmatičniji fudbalski heavy metal je sinoć napokon stigao na naplatu. Ludak iz malenog sela pokraj Stuttgarta je postao šampion Evrope. Ako je bilo ko sumnjao u njegove trenerske sposobnosti, Jurgen Klopp je svima još jednom dokazao svoju budalastu genijalnost. Onu neviđenu, nestvarnu, neopisivu. Ovo je priča o doktoru, doktoru Jurgenu. Ovo je priča o neponovljivom Jurgenu Kloppu, luđaku koji je fudbal pretvorio u heavy metal muziku, a sve nas u njegove najveće fanove.

Sve je bilo jasno i pred samo finale na Wanda Mentrolopitano stadionu. Liverpool je bio favorit protiv Tottenhama, Liverpool je imao bolji tim, Liverpool je igrao ljepši fudbal, Liverpool je imao boljeg trenera. Ali, Liverpool je, zajedno sa tim trenerom, imao nešto što Spursi sinoć nisu imali. Liverpool i Klopp su imali mnogo više toga da izgube. Liverpool još jedno finale Lige prvaka, drugo u nizu, treće još od 2005. godine i one čarobne istanbulske noći kada je fudbal postao besmrtan na obroncima Ataturkove zaostavštine. Klopp još jedno finale, a to bi mu bilo drugo uzastopno finale Lige prvaka koje bi izgubio, treće evropsko finale i čak sedmo finale nekog takmičenja u njegovoj trenerskoj karijeri. I Klopp i Redsi su mogli mnogo toga da izgube, zato je pritisak bio veći nego ikada, teži od stijene, crniji od tame u tunelu iz kojeg nema povratka. Ali, Jurgen Klopp je sinoć otišao u fudbalske besmrtnike. Jurgen Klopp je sinoć postao doktor.

"Ne obraćam pažnju mnogo na to šta mediji pišu o meni. Ovdje nisam stigao zbog toga. Svi su mi, pred polazak u Liverpool, govorili da obratim pažnju na vas novinare ovdje, da ste opasni. Sve mi je to nebitno. Ja nisam nikakav Special One. Ja sam Normal One", rekao je Jurgen Klopp po dolasku u Liverpool 2015. godine.

Priča Jurgena Kloppa počinje još kada je bio student. Bio je jedan od najiteligentnijih studenata svoje generacije, ali doza te nasumične lucidnosti i indijanštine koja je tekla njegovim venama se odmah dala naslutiti.

"Pitao sam pred kraj studija, malo prije nego što sam diplomirao, prijatelja da mi posudi iskaznicu za biblioteku. Upitao me je: 'Čekaj, ti nemaš iskaznicu?' Rekao sam mu da nemam. Bio je sav skamenjen i nije mogao vjerovati da studiram četiri godine, a da nikada nisam imao iskaznicu za biblioteku. Rekao sam mu: 'Krpio sam se za knjige, posuđivao sam, uzimao od drugih, jednostavno mi nije trebalo'", kaže kroz smijeh Klopp. Samo par sedmica kasnije je diplomirao.

I onda fudbal? Ma ne! Čovjek je nakon završenih studija radio ono što je radio i dok je bio učenik/student. Radio je u lokalnoj videoteci, izdavao kasete i filmove, a malo poslije toga je radio u firmi koja se bavila iznajmljivanjem kamiona. Tako normalno za Jurgena Kloppa. Tako normalno i ništa neobično.

"Kada sam bio na probi u Eintrachtu, sa mnom je bio i veliki Andy Moeller. Gledao sam njega kako igra fudbal, pa sam gledao sebe. On je izgledao kao najtalentovaniji fudbaler na Planeti, a ja sam izgledao kao klošar koji ne zna da šutne loptu".



Mainz! Taj maleni Mainz. Prapočetak svega za Jurgena. Mainz je ono malo srce koje je spremno da se popne na vrh svijeta. Tako maleno, a toliko snažno da može da razbije sve stijene svijeta u paramparčad. 

Mislite da je Jurgen Klopp sinoć postao prvak Evrope? Ne! Jurgen je postao prvak Evrope još u Mainzu, još dok je trčkarao terenima njemačke 2. Bundeslige i još dok je kao trener, nešto kasnije, vikao i urlao pored aut linije kao trener istog tog Mainza. Mislite da je Jurgen u Dortmundu i Liverpoolu saznao kako boli poraz? Ne! Saznao ga je u svom malenom Mainzu. Nikada nije plakao. Ali, plakao je te 2008. godine kada je napuštao klub kojeg je četiri godine ranije uveo u Bundesligu. Suze su same tekle, kao potoci, dok je emotivna masa uzvikivala "Danke Jurgen, danke Jurgen". Mainz nikada neće imati većeg fudbalskog sina. 

"Najgore trenutke u fudbalu, najgore košmare, najteže situacije sam preživio u Mainzu. Nikada nisam igrao prvoligaški fudbal sa Mainzom, a onda sam kao trener prvo ispustio plasman u Bundesligu zbog samo jednog boda. Sljedeće godine sam plasman u Bundesligu ispustio zbog samo jednog gola, a onda smo se sezonu poslije napokon plasirali u Bundesligu. To su bili najteži trenuci u mom fudbalskom životu", prijestio se Jurgen Klopp.

A onda je 2008. godine stigao na Westfalen, na Signal Iduna Park. Ovaj put je imao Michaela Zorca koji je imao viziju, viziju da uz budalaša iz okoline Stuttgarta može da napravi ekipu koja će biti najbolja. Jurgen Klopp je uspio u dva navrata da bude bolji od Bayerna i da osvoji titulu u Njemačkoj. Teško da je to ikome ikada uspjelo, i to dvije godine zaredom, pored tako moćnog Bayerna.

"Kada si u tunelu Westfalena, njemu nikada nema kraja. Gotovo da jedva vidiš svjetlo na kraju tunela. A onda, odjednom ti se ukaže svjetlo i osjetiš olakšanje. To je poput rođenja. Samo što ne znam nijednog čovjeka kojem 80.000 ljudi aplaudira prilikom rođenja", rekao je Klopp.



Sinoć je, nakon svoje prve titule prvaka Evrope, Klopp rekao kako u cijeloj priči najviše trpi njegova porodica. Svoju odnos prema fudbalu je nekada davno opisao riječima:

"Fudbal mi nije najbitnija stvar u životu. Ima mnogo bitnijih stvari od fudbala. Ali, kada čujem prvi zvižduk, za mene ne postoji ništa bitnije od fudbala na ovom svijetu. U tih 90 minuta mi je fudbal život, fudbal mi je sve. Zašto volim fudbal? Jednostavno je. Volim ga zbog mogućnosti da pobijedim. To me najviše čini sretnim. Fudbal ne sačinjava tim od 11 najboljih igrača koje imam na travnjaku. Najbolji tim je onaj koji ima 11 fudbalera, gdje svih njih 11 samo želi da pobijedi. To je najbolji tim".

Još davno, dok je trenirao Mainz, jedan novinar Bilda ga je prozvao "Harry Potterom njemačkog fudbala". Klopp se samo nasmijao na tu konstataciju, a onda je u svom stilu "ispalio":

"U početku me niko nije primjećivao. Nikada nisam želio da budem lik oko kojeg se vrti sva priča. Ali sam takav kakav sam. Da sam Mainz trenirao go, bez odjeće, niko me ne bi primjećivao", rekao je kroz smijeh Klopp.

Kada je došlo vrijeme da se oprosti od Milionera iz Dortmunda, nikoga ta vijest posebno nije iznenadila, jer su svi znali da Klopp više ne može da radi u takvim okolnostima i da je napravio svoj posao na Signal Iduna Parku.

"Uvijek sam se utrkivao sa Bayernom. U početku smo i mi, a i oni, imali isti cilj, istu metu. Imali smo isti luk i istu strijelu. Problem je nastao malo kasnije kada smo mi ostali na luku i strijeli, a Bayern je imao bazuku", našalio se Jurgen.



Klopp nikada nije mario za velikim transferima i za milionima eura. Uostalom, na prste jedne ruke možete nabrojati one transfere u kojima je Klopp za jednog igrača dao 70 ili 80 miliona eura. Tu praksu je prekršio tek u posljednje dvije-tri sezone kada je jednostavno morao da i on uradi ono što svi rade i da prekrši neka svoja pravila. Ali, to nije trener koji će u jednom prelaznom roku dovesti četiri ili pet igrača koji vrijede preko 50 miliona.

"Nisam pristalica kupovanja igrača i engleskog shvaćanja fudbala na način 'Kupuj, kupuj, kupuj'. Mišljenja sam da se kroz treniranje može sve postići. Vrijeme i trening su dvije najbitnije stvari u fudbalu. Šta je potrebno treneru da bi bio dobar trener? Znanje o fudbalu. To je to! Rezultat utakmice je samo proizvod koji ti se servira na stol. Meni je uvijek bila bitnija igra i prostor za napredovanje. To je ono što je dugoročnije i na čemu gradiš uspjeh", rekao je Nijemac.

A znate li ko je među prvima jutros nazvao Kloppa da mu čestita na tituli prvaka Evrope? Gospodin Josep Guardiola. Uostalom, Španac je prije nekoliko godina izjavio sljedeće:

"Klopp je vjerovatno najbolji menadžer na Planeti koji kreira tim koji konstantno napada. Ne vjerujem da postoji ijedan drugi tim, izuzev Kloppovog tima, koji napada na takav način, da je toliko fudbalera uključeno u napad. To su fudbaleri koji su spremni da se momentalno lansiraju prema naprijed i prema nazad. Kada Klopp kaže da je njegov fudbal poput heavy metala potpuno ga razumijem. Njegov fudbal je tako agresivan i to je ono što ljudi i navijači vole", rekao je Pep Guardiola.

Nekada, za 50-ak godina, ko od vas bude živ, kada budete pričali o najboljim i najvećim fudbalskim umovima koji su ikada hodali Zemljom, ne smijete zaboraviti ime Jurgena Kloppa. Onog plavokosog ludaka koji vrišti i skače pored aut linije, lomi naočale i proslavlja gol kao da mu je prvi i posljednji u životu.

Ne smijete zaboraviti svu tu lucidnu njemačku genijalnost koja je od fudbala napravila adrenalinski show koji te ostavlja bez daha, dok ti je puls preko 100. Ne smijete zaboraviti ni sve one njegove suze isplakane u Mainzu. Ne smijete zaboraviti ni sve njegove video kasete koje je izdavao raznim perverznjacima po Stuttgartu. Ne smijete zaboraviti ni njegove intervjue koje je davao pored sudopera, praveći čaj, a bio je jedan od najplaćenijih menadžera na svijetu. Ne smijete zaboraviti njegovu titulu prvaka Evrope koju je osvojio još u Mainzu, još dok je bio pomalo nezreli dječak, zaostao negdje u klupama Goeteovog univerziteta, bez iskaznice za biblioteku, pred sami diplomski rad.

Ne smijete nikada zaboraviti običnog momka iz sela kod Stuttgarta. Ne smijete zaboraviti tog trenerskog genijalca za kojeg su mnogi rekli da ima talenat igranja u petoj ligi, ali da je njegov mozak za Bundesligu. Ne smijete zaboraviti čovjeka koji nikada nikoga nije kopirao i koji je tako jedinstven, unikatan, magičan, zanimljiv, drag. Koji je toliko uporan i strpljiv.

Ne smijete zaboraviti fudbalskog besmrtnika koji je sinoć gradu Beatlesa podario možda najbolju noć u životu. Ne smijete zaboraviti doktora Jurgena! A znate zašto? Zato što je najbolji.

Novinar: Haris Ahbabović