Koncert će biti organizovan pod pokroviteljstvom Gradske uprave Grada Sarajeva i gradonačelnika Sarajeva, Abdulaha Skake. Valjda od novca poreskih obveznika, iako još uvijek nigdje nismo vidjeli "službenu cifru" za Bregin nastup u Sarajevu. Nego...

Zašto sam napisao da se nikada više nije pričalo o koncertu Brege, sarajevskog mangupa kako mu od milja tepaju oni koji se lože na njegove furke i muziku? Iz nekoliko razloga. 

Mnogo je onih koji Goranu nikako ne mogu da zaborave sve ono što (ni)je uradio tokom opsade njegovog grada. Mnogo je onih koji su mu to, očigledno, zaboravili i danas, u 21. vijeku, drže se one da "treba živjeti dalje, gledati u budućnost, a zaboraviti prošlost". Digla se prašina i zbog posljednjih izjava Gorana Bregovića o ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, o predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku, o Sarajevu, o prijašnjim intervjuima koje neki, očigledno, nikada nisu pogledali, niti pročitali, o svemu.

Ugodna distanca

Čisto onako, informativno, za mene, i za neke druge ljude kojima nije jasno šta je Goran Bregović želio da poruči u svojim intervjuima tokom opsade Sarajeva i nakon iste, zamolio bih sve one koji brane njegovu ratnu i postratnu zaostavštinu da mi/nam pojasne sljedeće:

1) "Ja sam imao tu komotnu poziciju da mislim sa distance jer sam bio u Parizu. Da sam bio u Sarajevu i da su pucali po meni, vjerovatno bih imao neku drugu poziciju", rekao je Goran Bregović u emisiji "Nedjeljom u dva" kod Ace Stankovića.

Ko god bude odgovarao i tumačio ovu njegovu izjavu, može je, primjera radi, usporediti sa kultnom ostavkom Ivice Osima iz 1992. godine. Možda je i Ivica mogao, baš kao Goran, da se pravi papak kojeg ne zanima njegov grad i da kaže, u svjetlima Atine ili Graza, kako to nije njegov rat, ali nije. Možda moje poređenje nije na mjestu, ali nikako da se otmem utisku nakon Goranovog "da mislim sa distance" i onoga što je napravio veliki Ivica.

Ivica Osim je usred Beograda rekao ono što misli i osjeća prema svome gradu, prema onome šta se događa u njemu i prema onima koji ga nasumično ubijaju. Šta je uradila jedna druga sarajevska legenda, Goran Bregović? Ako nije problem da mi pojasnite i da mi nađete barem jednu rečenicu u kojoj je Brega, onaj sarajevski mangup kojeg baš gotivite, onako sarajevski, kristalno jasno osudio ono što se događa/lo u njegovom gradu. Nemojte mi palamuditi o tome da nije Bregino da priča o tome. Nego, čije je? Christiana Gudmunsona, ponosnog drvosječe iz Reykjavika?

2) Hajmo dalje. Može li mi neko, od ovih lokalnih poštovalaca lika i djela sarajevskog mangupa Brege, pojasniti naredne redove intervjua kojeg je sa Bregovićem svojevremeno napravio Senad Pećanin u "Danima".

DANI: Mogao si napraviti makar jedan javni gest podrške Sarajevu tokom tri i po godine njegove opsade.

BREGOVIĆ: Pa, šta sam ja mogao uraditi?

DANI: Pa, mogao si uraditi, recimo, ono što si uradio za Beograd već drugog dana nakon početka njegovog bombardovanja – napravio si veliki koncert u Solunu.

BREGOVIĆ: (šutnja) Ali, nije to bio koncert za Beograd u Solunu.

DANI: Nego za koga?!

BREGOVIĆ: To je bilo, deklarativno, za sve žrtve rata na Balkanu.

DANI: Pa, što to ne napravi tokom tri i po godine rata u Sarajevu?

BREGOVIĆ: Kakvu sam priliku imao?

DANI: Istu kakvu i svi ostali muzičari. Svi bh. muzičari su pravili koncerte, nešto govorili, osim tebe.

BREGOVIĆ: To znači da ja u tom trenutku stajem na stranu Alije Izetbegovića, što mi ne pada na pamet.

DANI: Ama, bolan, pusti Aliju! Zamalo ne rekoh "je** njega".

BREGOVIĆ: Evo, ja baš to kažem – je** Aliju!

Čekajte! Prije nego što osmislite odgovore na prethodne redove, da vam predočim opširniju verziju intervjua kojeg su Dani radili sa Bregom. Hajmo ovako. Da mi pojasnite naredne redove, možda vam je lakše:

Gdje si bio ti kad je bilo najteže?

DANI: Evo, recimo, da smo sad malo više popili, pitao bih te: 'Pa, majku mu jeb**, zar si morao biti u Beogradu dok se odavde komanduje i organizuje ubijanje Sarajeva?'

BREGOVIĆ: Vidi, u tom trenutku sam radio film "Underground" i "Kraljicu Margot". Šta sam trebao? Da nemam struje da upalim kompjuter? Da li bi Sarajevu bilo važnije da sam ja sjedio tamo i nosio vodu s Pivare nego što sam napisao muziku koja... Ja sam tvoj umjetnik htio me ti ili ne. Ja sam tvoj kompozitor. Ti možeš reći "Ja te neću", ali, džaba, ja sam tvoj! 

DANI: A zar ne shvataš da bi većini bilo važnije da si ti ostao nego... da su branitelji Sarajeva imali pet tenkova? 

BREGOVIĆ: Ne bi bilo važnije! 

DANI: Pa, je li ti znaš koliko je ljudima bilo važno što je pokojni Pimpek (Davorin Popović) bio u Sarajevu? Što je bio Kemo? 

BREGOVIĆ: Ja sam pisao za to vrijeme, a to je najvažnije. Ja sam kompozitor. 

DANI: Dobro, ali kako si mogao raditi na filmu koji finansira Jugoslovenska narodna armija (JNA), koja u tom trenutku razara tvoj grad? 

BREGOVIĆ: (šutnja) Mislim... Ja sam kompozitor i nemam pojma ko šta finansira. 

DANI: Nemoj mi reći da nisi znao ko finansira taj film. 

BREGOVIĆ: Ma, kako... To ja ne znam ni da jest.

DANI: Ma, kako ne znaš!? Pa, na odjavnoj špici "Undergrounda", uz tvoje ime, stoji i zahvala Jugoslovenskoj narodnoj armiji! 

BREGOVIĆ: Ma, hm, pa ne znam, pravo da ti kažem... Ja se bavim filmom na drugom nivou. Nemam ja tih problema. Ja sam imao svoje probleme kako da napišem muziku. 

"Alijino Sarajevo"

Alijino Sarajevo. Aha. Tu smo stali maloprije. Idemo dalje. Može li pojašnjenje od Breginih fanova/onih koji ga brane za naredne redove jednog njegovog intervjua:

DANI: Govoriš isto kao kad bih ti ja sad rekao da si u Solunu pravio koncert za Slobodana Miloševića. Naravno, nisi za njega, ali si napravio koncert...

BREGOVIĆ: Nisam! Nije tačno. Ni za Miloševića, ni za Izetbegovića. To je bio koncert za sve koji stradaju u tom ratu i koji trpe u tom trenutku. 

DANI: E, da znaš kako bi nama bilo puno srce da si takav koncert napravio za Sarajevo... 

BREGOVIĆ: A kako bi tek Aliji bilo puno srce.

DANI: Ma, joj... Pusti Aliju, bolan... 

BREGOVIĆ: Je** Aliju, naravno. Sam si rekao. 

DANI: Ma, dobro, očito... 

BREGOVIĆ: ...Ne, shvati. Ja da sam ostao u Sarajevu, naravno, ja ne bih imao izbora jer bih imao to "kurje oko", bio bih ljut i je** bi majku i Beogradu i svemu okolo. Ali, ja sam bio u elegantnijoj poziciji od vas. Ja sam mogao da budem razuman, da gledam sa strane, razumiješ? Ja nisam morao biti u afektu kao vi. Ja sam imao taj razmak koji ti sad, nakon deset godina, polako dobijaš. 

P.S. Posebno da mi pojasnite ovaj dio "ja nisam morao biti u afektu". Je li to znači da smo mi bili u afektu dok su nas granatama zasipali sa okolnih brda ili? Ne kontam!

"Dobijamo ih sto posto"

3) Može li potom, nama neupućenima koji živimo u devedesetim, pojašnjenje za ono što je Goran Bregović poručio o jednom susretu sa Radovanom Karadžićem.

"Kad sam se sreo s Karadžićem na nekoj recepciji pitao sam: 'Kako stoji naša stvar?' On kaže: 'Dobijamo ih 100%'", rekao je Bregović u emisiji "Ćirilica" kod Milomira Marića.

Potpuno je nejasan dio u kojem Brega govori o Karadžiću, te o čemu se konkretno radi. Možda će vam se malo razbistriti nakon riječi Kemala Montena iz intervjua za "Globus" 1996. godine, pa da, eventualno, napravite nekakvu poveznicu, makar ona bila i budalasta.

"Bregović se hvalio prijateljstvom s Radovanom Karadžićem. Jednom je Goran pričao kako je bilo divno u Sarajevu dok su se viđali on, Rajko Nogo i Karadžić. 'Dok smo se družili mi, pjesnici', govorio je. Mislio sam da je Bregović poludio", rekao je svojevremeno Kemal Monteno.

"Pitaju me ljudi što mislim o tome da oni dođu u Sarajevo da malo zapjevaju. Ne mislim ništa, meni ne trebaju. Trebali su mi u Sarajevu ’92. i Brega i Čola i Neda i Kusta i Nele, i drugi… Trebali su mi tada, da uđemo u Skenderiju i zapjevamo, i da kažemo Radovanu: 'Sad nas gađaj, dok smo svi na okupu.' Šta će mi sad? Da me pita 'šta ima, kako si'. Najbolje je Sidran rekao Bregi na Radio – Mostu: 'Dragi moj Gorane, ti si svjetski umjetnik, mogao si da ideš u Pariz, u Madrid, u Rio… Nisi baš morao u Beograd'. Kako je Bora Todorović učinio kad je čuo da je prva granata pala na Sarajevo. Spakovao čovjek kofere i porodicu i otišao. A živjeli su u Beogradu, nisu gostovali", rekao je svojevremeno Kemal Monteno.

Okej. Kasnije je Bregović malo drugačije prokomentarisao Radovana Karadžića i njegovu ulogu u ratu u BiH, pa je australskoj novinarki, za The Sydney Morning Herald, rekao sljedeće:

"On je samo jedan od malih političara koji se našao u središtu historijskih zbivanja. Oni nisu bili Tito. Jadni ljudi. Našli su se u središtu situacije koju nisu mogli svladati".

P.S. Posebno bih volio da mi pojasnite ovaj dio "našli su se u središtu historijskih zbivanja". Hipotetički govoreći, zamislite samo sljedeću konstrukciju:

"Hitler je samo jedan od malih političara koji se našao u središtu historijskih zbivanja. Oni nisu bili Tito. Jadni ljudi. Našli su se u središtu situacije koju nisu mogli svladati".

Jaran Dodik

4) Naredno pitanje bih vrlo rado uputio i samim organizatorima koncerta, Gradskoj upravi Grada Sarajeva, pa bih u odgovoru na ovo pitanje i pojašnjenje nama neupućenim koji živimo u devedesetim volio da nam pojasnite kako gledate na Bregine hvalospjeve o Miloradu Dodiku, koje je sa ponosom na svojoj Facebook stranici objavio i Dodikov SNSD.

"Znamo se 100 godina. Upoznao sam ga u partiji za koju smo agitovali prije rata. Uvijek sam ga cijenio i volio, on je fin čovjek".

Odgovore na moja pitanja, na pitanja onih kojima su mnoge stvari oko sarajevskog mangupa Brege ostale nekako nejasne, možete pisati u komentarima ispod, ili na našu e-mail adresu. Samo argumentovano, kristalno jasno, bez palamuđenja. Čekam(o) vas!

Novinar: Haris Ahbabović