29.8.2019. 13:50
"Dođite! Doći ćemo. Dođite i vi. Doći ćemo, akobogda". Laže! Nikad neće doći.
Kad živiš u Bosni i Hercegovini najjača izlizana floskula običnog građanina ove zemlje, a koju svakodnevno čuješ, je onda "biće bolje". To univerzalno, da ne kažem ultrapatetično, "biće bolje" se odnosi na sve u Bosni i Hercegovini.

Odnosi se na onog dedu koji je upravo dobio 375,45 KM penzije, a zna da sutra mora otići kod one babaroge u apoteku i kupiti lijekova za narednih 30 dana. Kod njega se život mjeri od penzije do penzije, od šake lijekova do šake lijekove, od obraćanja onoj babayagi na šalteru apoteke do obraćanja nekoj drugoj babayagi na šalteru iste te apoteke.

"Biće bolje" se kod ljudi u BiH koristi i za najveću autolaž koju bilo ko danas može da "ispali", a to je da nas nekada sutra, u ovoj zemlji, očekuju neka bolja vremena. Čak ni oni najradikalniji optimisti ne žele da kažu, a čak ni da povjeruju, da će sutra ili nekada u BiH biti bolje, ali svejedno, narodne mase u ovoj zemlji, kao papagaji, ponavljaju tu ustaljenu floskulu da će biti bolje, iako i sami znaju da neće biti bolje, ali svejedno ponavljaju tu floskulu. 

Nadaju se ljudi, a nada je u Bosni i Hercegovini majka svih zaj***, pa je i tako sredstvo kojim peremo svoje učmale mozgove iz dana u dan, svako jutro i svaku noć, pred spavanje, taman da o tome malo i prosanjamo, da će nekad biti bolje. 

Ustvari, u Bosni i Hercegovini toliko nikad NEĆE BITI BOLJE da se sami sebi moramo ujutro izvinjavati jer smo upravo sanjali da će kao BITI BOLJE, pa onda grdimo onu budalastu nadu koja tinja u nama, ali je i sama ona zaokupljena duhovima podsmijavanja samome sebi i žaljenja nad vlastitom sjenkom naivnosti. Elem...

Pored floskule "biće bolje" meni je posebno zanimljiva izjava/floskula, a koja mi je vjerovatno i veća zabluda od "biće bolje", floskula koja se tiče međususjedskih, međurodbinskih, međuprijateljskih i generalno međuljudskih odnosa i druženja. "Dođite! Doći ćemo. Dođite i vi. Doći ćemo, akobogda". Laže! Nikad neće doći.

Često razmišljam o stereotipima svih onih koji koriste razni arsenal izgovora kako ne bi posjetili prijatelje, poznanike, rodbinu (i onu dobru, ali i onu smaračku što te rafala pitanjima: "Kad ćeš se ženiti, jesi li završio faks, koliko ti je ispita ostalo, koliko djece imaš, zašto ih nemaš, kad ih misliš rađati, kad ćeš kupiti stan, koliko para imaš, zašto voziš automobil na kojem su zimske gume). Stereotipi su sljedeći:

1) Joj, baš nas je stid što nikad nismo došli

Čim kaže "joj", znaš odmah u startu da će ispaliti neku komičnu laž od koje ćeš se momentalno upišati od smijeha. Znaš odmah da to njegovo "joj" opravdava njegov nedolazak koji se sa tim danom poklapa i zaokružuje tačno pet godina. Znaš i da to "joj" sa sobom donosi neku nedaću kao kada nam stari djedovi objašnjavaju kako je njima bilo teško ići u školu, kako su dnevno pješačili po 135 kilometara do škole i nazad, kako su se na putu borili sa medvjedima i vukovima, a onda dok su prelazili rijeku sa piranama i aligatorima. "Joj" na početku opravdanja ovakvog stereotipa znači da ga boli neka stvar za tobom i nekakvim lažnim prijateljstvom kojeg imate i koje visi negdje u zraku.

Svako onaj ko hladnokrvno uz to kultno "joj" doda da ga je i stid što do sada nikad nije došao na sijelo, u goste, daje ti do znanja da si mu bitan kao drugi ENTER na tastaturi i da će taj "stid" i to "joj" potrajati još barem narednih pet godina. Meni posebno bude komična tišina nakon "joj" i "stida", pa onda uvijek pokušavam na budalast način da opravdam to vrijeđanje inteligencije od strane lica A, pa onda kao kakav budalaš (jer to namjerno u tom trenutku i želim da budem i da ga držim u nekoj neizvjesnoti) kažem "Mah, biće bolje".

2) Oni što ti se najave, a onda te izrade k'o posljednjeg papka

Hajd, okej je što lažeš i sebe, a svakako i mene. Okej je što bacaš dimne bombe u najavi, Ali, majstore, nije okej da mi se hladnokrvo najaviš, tačan kao japanski voz koji stiže u sekundi, a onda se ne pojaviš. A da tvoj bezobrazluk bude još unikatniji, ne kažeš ni razlog.

Supruge svih nas su obično one koje uvijek žele da ostave snažan utisak na onog koji dolazi, ali džaba ti to njima možeš objašnjavati kada će putnik/namjernik opet, u svom bratsko-rušilačkom pohodu ka tvojim kućanskim aparatima i zavjesama, reći: "Eh draga, što ti ovo prozori nisu oprani? Je li to nemaš vode, nedostaje ti li kakvog sredstva za čišćenje da ti kupim?"

Osim što te taj lažni putnik/namjernik (kažem lažni, jer ti misliš da ti dolazi, a on te davno otpisao i već isplanirao naredna dva dana svog života) laže da ti dolazi, dovoljno se ruga tvom trudu, jer si cijeli dan uložio za spremanje doma, usisavanja, pranja, ribanja, četkanja, uljepšavanja. Još samo da si mu i neku pjesmicu za ulazak u dom spremio, pa da ugođaj bude kao u najboljim hotelima Manhattana. Na kraju si osuđen da sam sebi, u nedostatku boljeg izgovora, kažeš: "Koja sam ja budala, majko mila".

3) Ne dođu ti 485 mjeseci i 223 dana, a onda očekuju hotel sa pet zvjezdica

Vrlo opasna grupa putnika/namjernika. Uglavnom, za njihove potrebe od dva-tri sata sjedenja ti treba prosječna penzija u FBiH, jer će te klevetati mjesecima i godinama poslije kako si im umjesto kavijara i sušene devine grbe iznio kikiriki i smoki, te sok na mućenje ili onaj jeftini sok što "pršće" u nos.

Ta banda drumskih namjernika/putnika će ti to hladnokrvno u facu ispaliti, a zamisli tek onda kakav te pakao očekuje u narednim danima kada će ljudi čak na Floridi znati kakav si domaćin, a kakva ti je domaćica supruga. Opasnost iz njihovih namjera vreba u svim ćoškovima. Već vidim kako lokalne novine u Orlandu pišu: "Nemarni domaćin uvrijedio svoje goste smokijem".

U ovoj grupi imaš podgrupu onih koji smatraju da sve ono što si im pripremio nije dovoljno da se zadovolje njihovi prohtjevi, pa te smatraju ušljivom buhom koja nije sposobna da servira jelo i piće koje je okej prema njihovim krterijima i koje je čisto. 

Njihova manifestacija ultrasoničnog bivstvovanja se ogleda upravo u tome da ti ništa neće ni taknuti (znam da svi imate ovakve goste), pa makar se na stolu nalazilo pet kilograma pečene teletine, krompir ispod saća, tepsija vrhunske baklave iz Stambola, lubenice iz Almerije i svježe kupljena kafa sa kolumbijskih planina. Džaba ti sve, nisi ih dostojan. Oni su Arijevci/putnici-namjernici koje je teško kupiti.

4) Wi-Fi putnici namjernici

U biti, od njih će te najmanje glava zaboliti, jer njima ne treba ni sok, ni kafa, ni slatko, ni slano, ama baš ništa. Njima treba samo jedna stvar, treba im šifra za weireless i to je to. Oni su zadovoljnji.

Pored toga, obavezno će se označiti da su kod tebe na sijelu, uz neku prigodnu fotografiju i lažni selfie, da se svi super osjećate, da tulumarite, a po fotografiji bi se dalo zaključiti da nam se iza leđa nalazi TJ Tiesto koji nas zabavlja svojim muzičkim čarolijama, dok je u kuhinji uljem namazani Terry Crews koji pleše oko šanka i peče nam prženice od jaja. Super nam je, samo tako.

Stvarna istina je ta da ste razmijenili tri prosto-proširene rečenice od koji su dvije bile "Danas je baš bilo lijepo vrijeme, a biće i sutra".

5) "Ostavila sam uključenu peglu" gosti

Imaš i ovakve. Ima ih mnogo i u samoj rodbini koja te očima ne može smisliti, ali eto, mora nekako doći, jer je sramota da se ne pojave ili da se pojave od Olimpijade do Olimpijade u Sarajevu.

Njihova uloga na sijelu se uglavnom manifestuje na način da nemaju mnogo vremena, da uvijek žure, da moraju obaviti nešto bitno doma, a u biti ih u osam čeka "Fazilet i njene kćerke". 

Kad ih sretneš na ulici, opet su u žurbi, a u biti su dogovorili da idu na sladoled. Dodaju još neku vanserijsku misterioznu budalaštinu tipa da im je ostala uključena pegla, ili da su ostavili uključen fen, a ispod se u kadi nalazi 10 litara kerozina, te dva kilograma TNT-a. Oni kako dođu - tako i odu. Kao bljesak. Bez najave. Kao munja.

6) Gotivna raja

Sa ovakvim je najzanimljivije. Sa njima je najzabavnije. Ne žale ti se ni na šta. Ne smaraju te time da li njihova djeca kake u tute ili u pelene, samo opušteno. Ne tračaju nikoga. Ne žale se ama baš ni na koga.

Oni će, svakako, pojesti šta im god izneseš, pa makar to bila i usoljena slonova surla, neće te pitati šta je to i kako se jede. Sa njima će ti vrijeme proletjeti veoma brzo i zaista ćeš uživati u druženju sa njima. 

Oni ti neće tražiti šifru za weireless, neće te pitati kada ćeš rađati djecu i neće te pitati koliko kilograma šećera mjesečno kupuješ. Neće ti se pravdati što ranije nisu dolazili, jer su došli sada da se ispričaju s tobom i to je to. Takvi su melem za dušu i to su oni koje vrijedi čuvati. 

A šta je to zabluda? "Dođite! Doći ćemo. Dođite i vi. Doći ćemo, akobogda". Laže! Nikad neće doći. Najveća laž u Bosni i Hercegovini nakon floskule "biće bolje". Svi mi imamo ovakve goste i svi smo mi ovakvi gosti.

Novinar: Haris Ahbabović

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

SOURCE PRIČE
Source.ba-sva prava pridržana