20.10.2019. 9:20
Je li nešto do mene ili je sve oko mene otišlo dovraga: Priča o Jokeru je priča o svima nama!
Za svega 15-ak dana, otkad se prikazuje u kinima širom Planete, film "Joker" režisera Todda Phillipsa zaradio je u kino blagajnama, vjerovali ili ne, preko 600 miliona dolara.

Ukoliko niste još pogledali "Jokera" u kinima, vjerovatno ćete se zapitati šta se to, dovraga, događa sa ovim filmom pa je zaradio toliko novca (oborio je gotovo sve rekorde). Uostalom, mnogo je onih koji su pogledali ovaj film misleći da je ovo nastavak neke Nolanove franšize o Batmanu, ali nije. Ne samo da novi "Joker" nije nastavak priče o Batmanu, nego novi Joker gotovo da i nema nikakvih poveznica sa spomenutom franšizom. Tačnije ima, pred sami završetak filma, kada plagijatori lika i djela Jokera ubijaju porodicu Wayne, dok malog Brucea Waynea, poznatijeg kao Batmana u svim franšizama o Batmanu, ostavljaju u životu. Ovaj detalj je ubačen tek toliko da zagolica maštu gledatelja i da najavi eventualno nastavak priče o Jokeru, o ovom Jokeru, o Jokeru kojeg glumi maestralni Joaquin Phoenix. 

Međutim, ovaj film donosi jednu nevjerovatnu priču koju, to vam garantujem, nećete moći odmah "svariti", prilikom prvog gledanja filma, nego će vam biti potrebno neko vrijeme kako biste povezali doslovno sve detalje i priče koje se događaju u "Jokeru".

Uživam u filmu svakodnevno, gotovo da nema neki bitan i poznatiji filmski naslov, snimljen unazad 50 godina, a da ga nisam pogledao. Lično preferiram određene žanrove, ne volim ova novokomponovana sranja nekakvih letećih heroja, ne volim glumce poput Jennifer Lawrence, jednostavno me takva vrsta filma ne dotiče, baš ni najmanje. Ne volim turbofolk filmove. Ne volim jeftine filmove naučne fantastike, koji nemaju smisao, početak i kraj, ali uživam u filmovima naučne fantastike, objašnjene kroz nauku (pa makar se neke stvari i ne uklapale), od Christophera Nolana, a kada se toj torti filmova još doda šlag u vidu Hansa Zimmera sa njegovom odličnom muzikom koja ukrasi svaki mogući film, spektakl je zagarantovan. 

Da me probudite u neko doba noći, rado bih vam pobrojao svojih pet najboljih fimova ikada. "Iskupljenje u Shawshanku", za kojeg smatram da je najbolji film ikada napravljen, "Schindlerova lista", remek djelo Stevena Spilberga snimljeno za nešto više od dva mjeseca (iako film traje tri sata), svakako prvi dio kultnog Kuma i neprevaziđeni Marlon Brando i mladi Al Pacino, Scottov "Gladijator" iz 2000. godine i ozbiljno razmišljam na na tu listu od top 5 filmova koje sam ikada pogledao uvrstim novog "Jokera". Šta je zajedničko četvrtom i petom filmu kojeg sam naveo? Vrlo jednostavno, zajednički su im Komod i Arthur Fleck. Zajednički im je genijalni glumac poznatiji pod imenom Joaquin Phoenix.

Nestvarna gluma Joaquina Phoenixa


Denzel Washington je glumac neponovljivog kalibra i lično sam uvjeren da bi čovjek odglumio za Oscara da mu servirate dječiju nabrajalicu da je otpjeva ili recituje. Znate šta je ono što razdvaja obične glumce od onih dobrih, te one dobre od vanserijskih? Pokret očima, prirodno reagovanje na šum, trzaj tijelom kao reakcija, gestovi, mimika... Malo njih se, tačnije nijedan, mogu pohvaliti sa 96 nominacija i 39 nagrada (čak devet nominacija za Oscara). Ne postoji nijedna njegova loša gluma u filmu. Možda postoji samo loš film u kojem je Denzel glumio. Zato ga uvijek stavljam na prvo mjesto. Gestovi i mimika! Sjetite se samo one scene iz filma "Flight" kada Washington priznaje da je popio votku u avionu. Takvu glumu ne možete vidjeti često. Brada koja zadrhti tokom gorkog priznanja masi. To je ono o čemu vam pričam ovdje.

Nego, vratimo se na Phoenixa i Jokera. Zašto sam naveo Denzela? Zašto sam naveo sve ove filmove kao primjer? Sve kako bih vam približio kakav je bloody masterpiece film "Joker". Ukoliko bih morao da izdvojim jednu ulogu u koju se glavni glumac nekog filma toliko utjelovio da je nemoguće bilo razdvojiti stvarno od fikcije, onda bih morao navesti ime Adriana Brodyja u filmu "Pijanist". Sjećate se one scene kada šeta pustim ulicama geta, uplakan, a oko njega tijela ubijenih drugova i poznanika? Ili onaj detalj kada ga njemački oficir ulovi na tavanu napuštene kuće i donese mu marmeladu? Ili izraz Brodyjevog lica kada proba istu? To ne učite u školi, to nigdje ne vježbate. Za takve scene se, jednostavno, rađate. Zato je Brody lako dobio Oscar za ulogu u tom filmu, iako ne mora da znači da je Oscar neko jasno mjerilo da je neko napravio posao na najbolji način. 

Uloge Komoda u "Gladijatoru" i uloga  Freddie Quella u filmu "Master" iz 2012. godine garantovale su Joaquinu Phoenixu da će biti nagrađen Oscarom, ali nije. Posebno je čudno kako je moguće da nije dobio Oscar za ulogu u filmu "Master", kada se mogla otkriti ta njegova nevjerovatna glumačka crta, koja graniči s ludilom, i koju je teško opisati, a koju od svih glumaca najviše posjeduje upravo Phoenix. Gluma Joaquina Phoenixa, ustvari, je toliko savršena i stvarna da graniči sa psihološkim ludilom.

Todd Phillips, za kojeg nikad nisam ni pomislio da može napraviti ovako dobar film (što zbog nekih ranijih njegovih naslova), shvatio je da je Phoenix upravo najbolja osoba za film "Joker" koji osvaja srca svih nas, potajnih i skrivenih filmskih slatkoljubaca širom svijeta. Naredni redovi donose određene detalje novog "Jokera", pa ukoliko ga još niste pogledali, ne bi bilo loše da ih preskočite, kako bi svojom maštom mogli da dokučite ovo vrhunsko filmsko remek djelo.

Jokerov smijeh koji pravi rane na srcu

Arthur Fleck je momak koji je proživio užasno težak život i još uvijek ga živi, ali niko ne mari za tim. Maltretiranje i zlostavljanje u djetinstvu, koje će diskretno biti provučeno kroz film, dovelo je do toga da i sam Arthur na život gleda kao na tragediju, ali će kasnije sam doći do spoznaje da je njegov život, ustvari, komedija. Svaki Arthurov osmijeh će vam blago zarezati srce tupim nožem, jer nije to osmijeh koji čovjeka tjera da se smije zbog komedije ili smijeha, to je osmijeh koji oslikava tužni život novog Jokera. 

Užasno me nerviralo, dok sam film gledao u kinu, što su se brojni gledatelji smijali na svako Jokerovo smijanje, iako je svaki taj Jokerov smijeh bio žestoki krik i plač. Da biste dokučili sve visine ovog filma, morate malo šire razmišljati od filmova o letećim junacima i ćilimima. Stoga, nije ni čudo što film "Joker", definitivno, nije za svakoga. Shvatit ćete ovo o čemu vam sada pišem kada budete gledali sva ona zbunjena lica djece, nakon emitovanja filma, koja su došla u kino da vide nove vratolomije Batmana i Jokera. 



Nakon što ubije tri ugledna mladića u metrou, koji će ga malo prije toga maltretirati i tući, Arthur Fleck bježi u jedan obližnji toalet kako bi se pogledao u ogledao i kako bi se sabrao. Ipak, tamo doživljava otkrovljenje, napokon osjeća olakšanje i sreću, te počinje da pleše u polumraku WC-a. To je upravo trenutak kada je umro Arthur Fleck, malo dijete u tijelu odraslog čovjeka kojeg su svi maltretirali, a rađa se Joker. 

Koliko je snažna bila patnja Arthura Flecka dovoljno govori scena iz autobusa kada pokušava da uveseli dijete koje sjedi ispred njega, dok mu majka djeteta ne kaže da ga "ostavi na miru". Izraz lica koji je Phoenix napravio u tom trenutku dovoljan je da mu odmah dodijele sve moguće nagrade. I sam glumac Joaquin Phoenix je kroz život prošao kroz nekoliko teških situacija, preživio je nekoliko ozbiljnih porodičnih tragedija, a njegova reakcija na majku koja mu je upravo rekla da "ne maltretira dijete" odraz je cjelokupne Fleckove patnje kroz život. 

"Samo razmišljam negativno. Ne mogu da zamislim nijedan sretan trenutak kojeg sam proživio tokom svog života", kaže Arthur svojoj psihologinji tokom seanse. 

Ustvari, vrlo je teško shvatiti da li je sve ono što se dešava u filmu stvarno, ili je samo fikcija u Jokerovoj glavi, ili je nešto što se dogodilo, ali sada to u nekom trećem licu opisuje sam Joker. Više je detalja u filmu koji ukazuju na to, od poljupca djevojke iz komšiluka, do razgovora sa njom u njenom stanu, preko detalja o njegovom ranijem životu, životu njegove majke i sl. Ali, jedno je svima zajedničko - niko ne sluša Jokera. Uostalom, samo je čovječuljku u filmu priznao da je jedino on uvijek bio dobar prema njemu. To je jedan od argumenata da je bio maltretiran kroz život.

Arthur se, dok pali svoju novu cigaretu, pita da li je "nešto do njega, ili je sve oko njega otišlo dovraga?", kao bunt na dešavanja u njegovom životu, kao potajni prkos kojim pokušava da se izdigne iznad svakodnevnice, kao pokušaj da shvati što se, zapravo, to sve njemu događa i da li mu se, doista, događa. 

Pomažemo li Jokerima oko nas?!

Ovih dana u američkim, a ponekim i našim medijima, pojavljuju se indijanštine da će spomenuti film o Jokeru izazvati neku psihički bolesnu ličnost koja će odlučiti da pobije na desetine ljudi oko sebe, baš kao što se to dogodilo prije nekoliko godina na premijeri novog filma o Batmanu. Pogubno je razmišljati tako, a svakome onome ko tako razmišlja oduzeo bih pravo da više ikada piše ili nekoga pita bilo šta o filmu. 

Naprotiv, novi film o Jokeru donosi stvarnu priču o ljudima koji se nalaze oko nas, ali ih ne želimo čuti. Film o Jokeru donosi priču o ljudima koje niko na Planeti ne čuje, a pomoć im je prijeko potrebna. Joker donosi priču o ljudima koje je teško razumjeti, ali koje niko i ne pokušava da razumi. Film "Joker" donosi priču o svima nama.

Koliko često razmišljamo o ljudima kojima je naša pomoć potrebna, a znamo da su krhkog mentalnog zdravlja. Iskreno vjerujem, a u to sam bio još ubjeđeniji čitajući djela psihologa Scotta Pecka, da smo upravo mi glavni krivci zbog čega se pojedini ljudi odluče na suicid ili neku drugu strahotu. Jer, mi smo ti koji ih nismo slušali onda kada im je bilo itekako potrebno. Mi smo ona psihologinja koja Jokeru postavlja nasumična i blesava pitanja, dok je on u svom bijesu upita: "Ti, doista, ništa ne razumiješ?!"

"Najgora stvar kada ste mentalno bolesni je ta da svi od vas očekuju da se ponašate kao da je sve uredu", kaže Joker u filmu.

Ledgerov Joker i Phoenixov Joker

Na koncu, koliko god da budete očarani ovim filmskim umijećem, bićete očarani i zatečeni besprijekornom i nestvarno dobrom glumom Joaquina Phoenixa. Znam da mnogi smatraju da je pokojni Heath Ledger najbolji Joker, ali ako već moram praviti nekakva poređenja, iako lično smatram da ih je budalasto praviti jer su ovo dva totalno različita filma, rekao bih da mi se više dopada gluma Phoenixa, iako je i Ledger odglumio Jokera na maestralan način. 



Mnogi će reći da je Joker kojeg glumi Phoenix mentalno bolestan, a da Joker kojeg glumi Ledger boluje od psihoze. Uostalom, tako je i sa smijehom. Phoenixov smijeh je poremećaj ili rekacija na bol, dok je Ledgerov smijeh dio njegove svakodnevne psihoze. 

Od one scene kada se Komod uplaši trenutka kada shvati da je Maximus živ, preko Freddieja i ispitivanja za stolom, te samošamaranja u filmu "Master", do besprijekorne uloge u filmu "Joker", Joaquin Phoenix donosi ulogu u kojoj je, zaista, teško razlikovati stvarno od fiktivnog. Gluma kakvu zadugo, uvjeravam vas, nećete vidjeti.

"Nadam se da će moja smrt imati više smisla od života." 

Novinar: Haris Ahbabović

 
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

SOURCE PRIČE
Source.ba-sva prava pridržana