Nakon velikog neuspjeha u baražu za odlazak na Euro koje će se odigrati ove 2021. godine, a koje je prolongirano sa prošle godine na ovu zbog jasnih razloga, očekivanja nacije i nisu više toliko velika kao prije nekoliko godina kada se od naših najboljih fudbalera očekivalo uglavnom da pobijede sve i svakoga. A nije da nismo imali pravo na takva očekivanja kada čovjek pogleda kakav smo roster igrača imali.

Ipak, realnost je danas hladna kao druga strana jastuka i surovija od prosječnog bh. političara koji pored velikih primanja i dohodaka grabi da ulovi još poneki paušal, naknadu za odvojeni život ili možda naknadu za prevoz. 

Lafo smo "ugasili" Mbappea

Kvalifikacije smo željeli početi sa pobjedom protiv hladnih i nikad pročitanih Finaca u Helsinkiju, ali smo uspjeli izvući samo remi. Teemu Pukki se opet reinkarnirao u Lionela Messija i poigravao se sa našom odbranom kao da lično omaleni Gauchos igra protiv naših momaka, baš kao onomad u Rio de Janeiru u ljeto 2014. godine, gdje se poigravao sa našom tada mnogo granitnijom i kompaktnijom odbranom. 

U drugom meču na Grbavici se nismo mnogo čemu nadali. U goste su nam stigli aktuelni šampioni svijeta, Francuzi, čiji tim vrijedi milijardu eura, predvođeni čudesnim Kylianom Mbappeom. 

Javnost i oni koji žele da se igraju fudbalskih stručnjaka kažu da se Mbappe baš i nije naigrao na travnjaku Grbavice, ali je realnost ta da je napadaču PSG-a ovo bila samo jedna od utakmica "must do" koju je, vjerovatno, zaboravio sa prvim turbulencijama u letu na povratku iz Sarajeva prema zemlji Galskih pijetlova. Dva ili tri trka Mbappea, koliko ih je pokazao Kylian tokom utakmice, uostalom su samo pokazala koliko on može kad hoće, ali mu se baš previše nije dalo da se zabavlja na Grbavici. Nema svako žar i htijenje Cristiana Ronalda i želju da pobijedi sve i svakoga, pa makar se igralo u šaku oraha.

Da ne budu sve crnjaci, činjenično stanje kaže da je reprezentacija napravila ozbiljan napredak u igri, u odnosu na period kada je tim vodio Duško Bajević. Ivaylo Petev, Bugarin na kojeg je kamenje i drvlje bacala i baba sa vrha Bjelašnice, donio je nešto novo u igru našeg nacionalnog tima, ali to nešto novo još uvijek mora da se fino skuha kako bi se pretvorilo u ukusan obrok. Za sada je sve u fazi kuhanja, bez da smo ubacili ijedan začin. 

Dobra stvar u svemu, s obzirom da smo gospodari svjetskih kalkulacija u svemu, je to što je Ukrajina u tri utakmice upisala svega tri boda. Četa nekada čuda od djeteta, a danas selektora nacionalnog tima svoje zemlje, Andriyja Shevchenka, uspjela je otkinuti bod Francuzima na Stade de Franceu, ali su previše slavili i zalijevali remi u Parizu, pa su onda njima bodove u Ukrajini otkidale Finska i Kazahstanci.

Hajmo mi sad namjerno tražiti Marseille

Ipak, posebnu notu ovoj utakmici dala je kasnija izjava novog šefa NSBiH, Vice Zeljkovića. Naime, on je neposredno nakon utakmice rekao sljedeće:

"Što se tiče Zenice, nisam se tamo ni mirio, ni svađao. Pojavio sam se tamo i pričali smo o svemu. Mislim da je Zenica (Bilino polje) dobro mjesto koje trebamo iskoristiti. Što se tiče Grbavice, ona ne ispunjava sve uslove kao Zenica gdje ćemo igrati takmičarske utakmice, a na Grbavici prijateljske. Utakmica sa Francuskom je iznimka, jer su Francuzi tražili od UEFA-e da se igra u Sarajevu zbog putovanja. Oni vjerovatno ne znaju koliko su udaljeni Sarajevo i Zenica", rekao je Zeljković u podcastu za portal Sportsport.ba.

Vodeći se ovom izjavom Vice Zeljkovića i logikom ljudi koji vode ovaj savez, onda bi bilo logično da, naprimjer, naša reprezentacija, kada se bude igrao revanš u Francuskoj na jesen, traži da se utakmica igra na Velledromu, stadionu Marseillea, s obzirom da nam mediteranska klima, ali i kuhinja, više odgovaraju. Ili da možda igramo u Nici. Ili da tražimo da igramo u Bordeauxu, na stadionu Matmut Atlantique, jer nam se nekako više dopada klima jugozapadne Francuske.

Također, ne bi bilo loše da kažemo Francuzima kako, zaista, ne znamo koliko je Marseille udaljen od Pariza, te da tražimo da se utakmica igra na jugu Francuske zbog putovanja. Da se ne peglamo plaho na putu do Grada ljubavi.

Razvodne kutije i bajka o nacionalnom stadionu

I dalje je aktuelna priča o 'brukanju' zbog razvodne kutije sa strujom u tunelu stadiona Grbavica. Ne znam samo zbog čega ibret na onaj razgovor fudbalera Francuske, vjerujem da su se Francuzi razvodnih kutija i raznih gluposti nagledali širom Staroga kontinenta, ali i u svojoj domovini. Nisu to djeca bogataša. To su djeca koja su po kaljužama i prašnjavim geto ulicama započinjali svoje fudbalske priče. Takav je, naprimjer, i Kylian Mbappe, koji je rođen u predgrađu Pariza koje se zove Bondy, nekoj vrsti Švrakinog Sela za bogate.

Bez obzira na sve, stadion Grbavica je, uz Bilino polje, trenutno daleko najbolje sređeni stadion u Bosni i Hercegovini. Opet, sa druge strane, priče oko nacionalnog stadiona u Sarajevu i dalje su bajkovite priče dok u susjedstvu i Evropi vrhunski moderni stadioni niču kao gljive poslije kiše. Jebi ga, kod nas je prioritet da se predsjedavajućem Zastupničkog doma Parlamenta FBiH kupi službeni automobil od 60.000 KM. Za taj novac se, naprimjer, može kupiti 4.000 lijepih stolica za stadion. 

Upravo će narednu utakmicu naš nacionalni tim igrati 1. septembra kada ćemo na Stade de Franceu (ako naši ne budu tražili od UEFA-e neki drugi grad, jer nam je Pariz daleko) igrati protiv selekcije Francuske. Sedam dana kasnije dočekujemo nepoznati Kazahstan, a onda mjesec dana kasnije putujemo u daleku zemlju kazahstansku.

Kvalifikacije zavrašavamo u kasnu jesen utakmicama protiv Ukrajine, Finske i ponovo Ukrajine, kada se i zvanično završavaju kvalifikacije za SP u Kataru, te kada nas, ako ništa, čeka taj neki baraž, jer prvo mjesto u grupi je vjerovatno podloga za neki novi film Christophera Nolana. Sretno!

Novinar: Haris Ahbabović